Skip to main content

TRIPTIH - Vesna Gorse


TRIPTIH


- Ispricaj mi nesto MISTICNO - zapovedi devojcica neobicno isticuci poslednju rec. Nedavno ju je naucila i od tada je koristila svakom prilikom da je izgovori, a to je cinila gotovo sa telesnim uzitkom.

Leonard poslusno klimne glavom. U njegovoj utrobi jedan komplikovani deo spozna pojam "misticnosti" i brzi proces stvori pocetak price:

- Na obali reke ziveo je mali sumski duh...

- Ne, ne! - odlucno odbi devojcica. - Reke nisu misticne. Zelim nesto drugo.

Leonard se spusti na kuhinjsku stolicu i razmisli.

- Neobicni letac i njegova kci stigli su sa daleke zvezde...

- Leonard! - prekori ga devojcica. - To sam slusala juce za doruckom.

Leonard uzdahne i stade nizati razlicite pocetke neobicnih prica. Devojcica je nezadovoljno odmahivala glavom, mrstila se i ljutila. Napokon razdrazeno otrca u decju sobu i stade vakcinisati najnoviju lutku protiv opake bolesti, ostavivsi svog mentora da tuguje nad promasenim pedagoskim metodama.

Iz turobnog razmisljanja Leonarda prenu zvuk kljuca u bravi. Narednog trena Melinda agresivno nahrupi u stan i pridje mu bez reci. Rukom mu prodje kroz kosu, i pronasavsi u njoj jedva vidljivu sicusnu sklopku, pokrenu je u stranu.

- George - rece mu strogo.

S Leonardovog lica nestade svaki izraz i ostade samo besprekorna bezlicnost savrsenog engleskog batlera. On se ukipi u stavu mirno.

- Na sluzbi - rece.

- Serviracete za cetiri osobe. Imacemo goste.

- Vrlo dobro - prihvati George.

- Pripremicete sledece - lice joj se zgusnu u dubokoj koncentraciji. - "Potage Julienne"... ne, bolje corbu od luka. Zatim ovcji but... onako kako vi znate, i... imamo li prokelja? Nista za to, narucite telefonom. Pripremite ga na maslacu.

- To je sve, gospodjo?

- Skoro zaboravih salatu. Salatu od celera. Oh, i desert. Za desert... zaista ne znam.

- Sufle od malina? - predlozi George.

- Izvrsno, sufle od malina. To je sve.

- Vrlo dobro, gospodjo.

- Rucak mora biti serviran do 13 i 30.

- Vrlo dobro gospodjo.

Kada ga je Melinda napustila, George je u svojoj savrsenoj memoriji vec zbrajao potrebne namirnice.

Uz pomoc mikroprocesorske rernei svoje vestine zgotovio je rucak za nepuni sat. Upravo je zavrsio serviranje stola u trpezariji i vratio se u kuhinju da izvadi but iz rerne kad zacu zvonce na vratima i ubrzo zatim priguseni kikot koji je najavljivao dolazak gostiju.

Melinda udje u kuhinju, i na nnjegovo zgrazanje umoci prst u jos topao sufle od malina i sa uzitkom ga oblize. Pridje mu sasvim blizu i uroni ruku u gustu grivu njegove kose. Istog casa se nadje u njegovom pohotnom zagrljaju.

- Melinda - pohotno prosapta Sebastijan - nismo tako dugo. Podjimo gore.

- Ne sada, mili - nasmesi se njegova zena i izmigolji iz zagrljaja. -Zar si zaboravio na Arta i Lori? Upravo su stigli. Presvuci se na brzinu i dodji da nam natocis pice, inace cemo ispasti nekulturni.

Sebastijan poslusno krenu ka garderobi cudeci se umascenoj kecelji svezanoj oko struka. Nikada nije ni jaje ispekao!

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B...

Strahovito oružje - Isaac Asimov

Strahovito oružje Karl Frantor je smatrao da je budućnost veoma tmurna. Iz niskih oblaka neprekidno je padala gusta kiša, niska prljava vegetacija dosadne smeđe boje pružala se u svim smjerovima. Tu i tamo neka ptica poskakuša preletjela bi divlje puštajući tugaljive krike u prolazu. Karl okrete glavu zureći u tanke kupole Aphrodopolisa, najvećega grada na Veneri.  — Uf — promrmlja — čak je i kupola bolja nego ovaj svijet vani. — On pritisnu gumiranu tkaninu svoga kaputa čvršće oko sebe. Bit ću sretan kad se opet vratim na Zemlju. Okrenu se malenom Antilu, Venerijancu. — Kad ćemo stići do ruševina? Nije bilo odgovora i Karl opazi suzu kako se kotrlja niz Venerijančev naborani zeleni obraz. Druga je blistala u velikom oku kao u lemura, mekom, nevjerojatno lijepom oku. Zemljaninov glas omekša. — Oprostite, Antile, nisam želio reći ništa protiv Venere. Antil okrenu svoje zeleno lice prema Karlu. — Nije riječ o tome, prijatelju moj. Dakako, ti nećeš naći nešto čemu bi se div...

Srecko Zitnik - ZEMALJSKA DUSA

ZEMALJSKA DUSA Najvise sam volio setnju uz more. Golicanje predvecernjeg sunca po preplanuloj kozi, skrgutanje valova medju kamenim skriljcima, nista ljepse za mene nije postojalo. Dah maestrala, najugodnijeg vjetra na Zemlji, odagnao je sve moje mucne misli. U ovim divnim trenucima zaboravih i ko sam i sta sam! Prepustio sam se milovanju umornog dana i nadolazece, nestrpljive ljetnje noci. Samo me je ovo more, i ovo iskricavo sunce odrzavalo na zivotu o kojemu sam prije mogao samo sanjeti. Besciljno sam tumarao zaljevima i dokovima presretan, ali moja je sreca bila velika koliko i moja tuga koja bi se pojavljivala uvijek kad je zavrsavao jedan ovakav dan. Ali tada bih se sjetio da me sve ovo opet ceka i sutra , i da cu ponovo uzivati u trenucima zanosa, i tako uvijek iznova, sve dok onim mojim dupeglavcima neke stvari ne postanu jasne. No, moze se desiti da mi ponestane novca za ova moja divna putovanja, ali za dva dana rijesit ce se i moje najvaznije pitanje, pa me to zasad i ne ...