Skip to main content

Lek - Milutin Žikić




Lek 



Ostvario se, napokon, prvi kontakt sa vanzemljanima. Predstavnici stanovnika sa Dargora su na Zemlji. Superrazvijena civilizacija je udostojila ljude svoje posete. Ljudi su u deliriju! Od uspostavljanja kontakta očekuje se mnogo. Mase, zaposevši trgove po gradovima, oduševljeno skandiraju: »Dargor, Dafgor!« Svuda je prisutno euforično raspoloženje, izazvano susretom sa starijom i pametnijom braćom, koja će pomoći u rešavanju sve sile mučnih problema.

Prilikom prvog mešovitog sastanka dargorskih i zemaljskih učenjaka, Zemljani su postavili niz pitanja, od kojih je jedno posebno istaknuto: »Jedan od naših najvećih neprijatelja je rak, opaka bolest koja nas sve više uništava. Možete li nam reći kako ćemo pobediti tu bolest?« Dargorsi su odgovorili: »Nije moguće da vam je to moćan neprijatelj! A lek protiv njega je tako jednostavan! Potrebni su vam ovi sastojci: malo vode sa Nubisa, sitno iseckan rep krilate zmije sa Trixa, zub velikog rogatog psa sa Sirijusa istucan u avanu, seme korsoske pšenice-mesoždera. i. na kraju, kap-dve vaše krvi. Za uspjeh ovog leka jamče naši najmoćniji vračevi!«

Comments

Popular posts from this blog

INVAZIJA S ALDEBARANA - Inwazja z Aldebarana - Stanislaw Lem

Daleki Kentaur - Far Centaurus - A. E. van Vogt

Daleki Kentaur





Prenuvši se, probudio sam se i pomislio: kako li Renfrew podnosi ovo?
Mora da sam se pokrenuo, jer vec iduci tren tama nazubljena bolom ponovo se sklopi nada mnom. Nisam znao koliko sam dugo ležao u toj razdirucoj nesvjestici. Kad sam se osvijestio, prvo sam osjetio rad pogonskih motora našeg svemirskog broda.
Ovaj put sam se polagano osvješcivao. Ležao sam potpuno nepokretan osjecajuci svu težinu prospavanih godina. Odlucio sam da postupam upravo onako kako je propisao Pelham, prije tako mnogo godina.
Nisam želio ponovo izgubiti svijest.
Ležao sam tako i razmišljao: smiješno je, i malo glupo, što se toliko brinem o Jimu Renfrewu. Ta on ce iz svog stanja uspavanosti izici tek za pedeset godina!
Poceh promatrati osvijetljeni brojcanik sata na stropu. Malo prije pokazivao je 23.12; sada je bilo 23.22. Deset minuta izmedu nepokretnosti i kretanja upravo je prošlo.
Polako, ruka mi kliznu prema rubu ležaja. Klik! Prstom sam pritisnuo prekidac i zaculo se tiho zujanje. Automatski ma…