Skip to main content

Posts

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B
Recent posts

Kralj grafita - Lidija Beatović

Kralj grafita P otpuno je beskorisno opisivati strah onome tko ga nikada nije iskusio. Mozak može samo registrirati, ali pravo i potpuno proživljavanje straha namijenjeno je utrobi, onom neodređenom prtljažniku svega i svačega ispod abdomena, iza pupka i između bokova. Objašnjavati nekome taj osjećaj isto je što i slijepcu opisivati boje. Nije da se hvalim, ali imam ponešto iskustva po tom pitanju. Ostavio sam poprilično gužve iza leđa, dovoljno da mi glava dosegne burzovnu vrijednost pišljiva boba. Ako nabrajamo na prste, tu su dvije zbrčkane pošiljke teške gomilu love i par informacija vrednijih od Krezove riznice, samo kad bih znao kako da ih prodam. Ta ponosa vrijedna egzibicija koštala me paklenski, i po svoj prilici još dugo ću plaćati i kamate. Proveo sam dva duga, beskrajna mjeseca u slijepom crijevu podzemne premirući na svaki šum i moleći se dragom bogi da ojača konjsku strunu bar još jedan dan, samo jedan dan. Ne znam baš da li je to njegova zasluga ili su lovci Ratni

Dok si ti radila - Poka ty rabotala - Olga Larionova

Dok si ti radila — Kira Borisovna, vi ostajete? — Ostajem, Vjera. — A da li ste ručali? — Jesam, Vjera. — Zbilja? — Jesam, jesam. Kuća mi je preko puta. — Do viđenja, Kira Borisovna. — Do sutra, djevojčice. Na stubama žagor, užurbanost. Nečiji radni ogrtač prebačen je preko naslona stolice. Kira Borisovna otvori plakar i stavi ga na mjesto. Iz teretnih vrata na podu pored plakara podiže se »gnom« s hrpom sivog platna, pijetlova perja i smotuljcima zlatastog homoriklona zamjene za ljudsku kožu. »Gnom« je oprezno obišao Kiru Borisovnu i jedva se primjetno njišući otklizio u strojarnicu. Kira Borisovna pođe za njim. Stroj je radio nad kompozicijom »Olgino osvajanje Iskorosta«. Program je bio sastavljen tako da su se svi grubi, pripremni radovi obavljali noću kad u eksperimentalnoj bazi nije bilo ljudi. Pa i sada su gipki manipulatori uobičajenom brzinom krojili, lijepili i pleli starinsku rusku obuću. Opanci svih veličina, već isfakturirani, na izgled izlizani na teškim poljskim st