Skip to main content

Posts

Showing posts from 2016

U BANCI - Jakob Z. Holbik

U BANCI - Ali znate li vi sta trazite? - sluzbenica banke uveravala je novopecenog stedisu. - Orociti sto hiljada na petsto godina? Na petsto! - Da, na petstogodina. - Covek je bio miran. - Da, ali... To je besmisleno! - Mislite? Nije li covek zeleo doci na mesec, i dosao je? Nije li covek zeleo stvoriti sve ono sto danas imamo? - Ali... ja nista ne shvatam. - Vidim - mirno odvrati covek. - Uskoro ce pozeleti krenuti i kroz vreme, pa kad vremeplov bude napravljen, otici cu u 2494, podici glavnicu i kamate, pa kad se vratim ovamo draga, videcemo ko ce se smejatii cuditi, vi ili ja!

ROSKADUTI - Jakob Holbik

ROSKADUTI Na ulici Pero sretne Stevu koji se upravo vratio sa krstarenja po svemiru brodom nadsvetlosne brzine. - Je li, Stevo - upita Pero - ima li negde u svemiru i zena? - Ih - sa ponosom ce Stevo. - Da znas samo kakvih. Ima ih cak tri na jednog , na Roskadutiju. Jeste, nisu bas kao Zemljanke, nesto su nize, slabasnije, ali... - Ne mari, Stevo! - smejuci se odvrati Pero. Prvom prilikom Preo "skokne" na taj Roskaduti, ali vec nakon dva dana boravka jedva se dovuce do broda koji odmah usmeri prema Zemlji, zarko ocekujuci susret sa Stevom. - Je li, Stevo - prasnuo je cim ga je ugledao - ti mi rece za zene, a ne rece mi da tamo muskarci imaju sest ruku, sest nogu, tri glave i... i sve po tri? - Paaa - Stevo sleze ramenima, sazaljivo gledajuci Perino iscrpljeno lice i modrice po telu - zasto me nisi pitao?

NE MOGU GA PREVARITI - Jakob Z. Holbik

NE MOGU GA PREVARITI Daleko od grada spustio se leteci tanjir u blizini benzinske pumpe Jugopetrola. Svemirci odmah krenu prema njoj ugledavsi radnika na pumpi. - Mi smo odozgo! - bez uvoda izjavi jedan svemirac. - Da! - useprtlji se covek, obrise ruke misleci da ima posla sa nekim od sefova. - Inspekcija, ili ce cena ponovo skociti? - upita. - Ti nam ne verujes? - opet ce svemirac. - Gledaj! Svemirac dohvati nekakav cudni predmet koji usmeri prema pumpi. Brojcanik za cenu >>supera<< podivlja zaustavivsi se na deset para. - Ha, mangupi jedni - prasnu covek. - Mene mislite preveslati? Gubite se! Nasi odozgo mogu stvoriti slican uredjaj, ali taj cenu >>supera<< moze samo podici, nikako spustiti.

NESTAJANJE - Nepoznati autor

NESTAJANJE Moj zivot ne bi bio ono sto jeste da nemam onvoliko prijatelja koliko ih imam. Svaki moj prijatelj je barem malo zasluzan za to kakav sam ja. Ja razumem njih,i oni shvataju mene. I tako je bilo sve do trenutka kada sam upoznao nju. Ona se razlikovala od svih osoba koje sam do tada poznavao, bila je nekako cudna, takoreci misticna, ali bez obzira na sve - gde bi se god pojavila ljudi bi je prihvatali, a iza njenih ledja nikada nije izgovoreno ni jedno slovce koje bi se moglo protumaciti kao nesto lose o njoj. Pre nego sto sam je upoznao moj dobar prijatelj me je uopozorio da je ona veoma speificna osoba. Naglasio mi je da narucito obratim paznju na vreme jer "kada si sa njom ne osetis koliko brzo prolazi". Mislio sam da preteruje, ali mu to nisam rekao... Subota uvece. Sedim u sobi u kojoj je desetak ljudi, svira neutralna muzika, svetla su blago zamracena i pijuckaju se pica. Iako bi ovaka atmosvera u mnogim slucajevima bila sasvim dovoljna da se ljudi dobr

ZELJA - Robert Sekli

ZELJA Fremk Moris je bio covek sa jednom opsesijom. Drugi poput njega prikupljali su brda novina ili kilometre konca; ili su proveli citav zivot u pokusajima da izmisle siguran sistem za kladjenje, ili pouzdan nacin da se zaradi na berzi. Osobena opsesija Frenka Morisa bila je magija. Ziveo je potpuno sam u iznajmljenoj sobi, a njegovo jedino drustvo bila je jedna macka. Njegovi stolovi i stolice bili su zakrceni drevnim rukopisima, zidovi prekriveni carobnjackim alatkama, a ormari napunjeni magicnim travama i mirisavim uljima. Ljudi su ga ostavljali na miru, i Frenku se to dopalo. Znao je da ce jednog dana pronaci pravu caroliju, a tada ce se demon pojaviti i uslisiti mu jednu velicanstvenu zelju. Nocu je sanjao o tome; a izjutra se ponovo vracao svojim formulama. Njegova crna macka lezala je u blizini, upola zatvorenih zutih ociju, prava slika i prilika magije. A Frenk je dirincio, isprobavajuci beskonacne permutacije svojih formula. Vec se toliko navikao na promasaje da ga

MUSKARAC KOJI JE VOLEO - Robert Sekli

MUSKARAC KOJI JE VOLEO Mozda nikada nije postojao muskarac koji je voleo tako duboko i tako beznadezno kao siroti Dzoni Diks. Bio je cudan, sumoran covek, ali sa jakom vijugom za biznis. Na njegovu nesrecu, zaljubio se u Dzejn Dejvis, bladajucu lepoticu svojih dana, i isto toliko pametnu koliko i lepu. Neki kazu da je bila bezdusna; ali sama Dzejn naglasava da je od pocetka obeshrabrila Diksa, i da se krivica za tragican splet dogadjaja koji su proistekli iz te strasti ne moze svaliti na nju. Gotovo pet godina, prema Dzejninom kazivanju, ona je odbijala Diksove ponude za brak. Punih sest meseci nije ga videla; na kraju je pristala da provede jedno popodne s njim, a zatim da ga vise nikada ne vidi. Ona tvrdi da je pocela da ga se plasi , mada niko ne moze zamisliti Dzejn uplasenu. Diks je odsetao s njom do svog nedavno stecenog poseda. Poslovi su mu isli dobro, ali ljubav je izneverila. U veoma turobnom rasplozenju i ocajanju predlozio joj je brak  i kao obicno bio odbijen. Ond

USLUZNA RUKA - Robert Sekli

USLUZNA RUKA Trevis je stigao do kraja svog konopca - najmanje dvanaesti put. Upravo su ga otpustili s posla; a u ruci je drzao sredstvo za prekracivanje jedne egzistencije koja mu nije pruzala nista sem ponizenja. Otrov u ovoj bocici zvao se bellis annabula, bio je brz, siguran, i apsolutno bezbolan. Ukrao ga je u laboratoriji gde je radio do pre nedelju dana; bio je koriscen za fiksirenje ugljovodonika. Trevis je isplanirao da fiksira samoga sebe, jednom zauvek. Nekolicina njegovih preosrtalih prijatelja smatrali su da on nije nista drugo do osoba koja zeli da na sebe skrene paznju, buduci da je vec desetak puta ranije pokusao da uradi takvu stvar. E pa, ovoga puta on ce im pokazati! Videce oni da li je imao smelosti da to ucini, a onda ce im biti zao... Pomisao na suprugu deginitivno je ocelicila Trevisa u njegovoj odlucnosti. Tokom deset godina braka njena ljubav je prosla kroz ravnodusnost u mrznju - ostru, nadmenu, jetku vrstu mrznje spram koje je on bio bespomocan. Uc

ZILAVA JEDINKA - N. Bejts

ZILAVA JEDINKA Godina Prva, Dan Prvi. Garbo se izmace od okulara teleskopa, protrlja umorno oci i pogleda drugog coveka u nebeskoj opservatoriji. Ho Senhua se osmehnu. "Previse posla? Da te odmenim?" "Previse posla, da. Sta mislis postovani Ho, da li je nas rad uzaluan? Da li sve ima smisla?" "O, da. Zar bi smo inace bili ovde na 'Aurori', orbtirajuci oko Zemlje? Osmatramo. Belezimo. Memorisemo. I nismo jedini." Garbo uzdahnu, prepustajuci fiksiranu stolicu Hou. "Pretpostavljam da si u pravu. Samo sto me ovo zmara, priznajem. Vec tri godine u svemiru. Posmatramo." "Memorisemo. Radimo mnogo toga korisnog. Ali imam tako proklet osecaj, Ho. Da smo sitni. Nistavni spram svega ovog sto nas okruzuje. Da vaseljenu uopste ne zanimamo. Mi smo samo prah. Prolaznost. Gde su oni pre nas! Gde je Godvana, Atlantida, kontinent. Senhua sede na stolicu, ali se okrete ka Gabou. "Mi smo ovde da osmatramo svemir. Promene. Da uoc

SPECIJALNI PROGRAM - G. Lente

SPECIJALNI PROGRAM Kompjuterski ekran je nekoliko puta zasvetleo, uz zvucni signal koji je znacio samo jedno: INTERVENCIJU! "Izgleda da smo veceras mi na programu" rekao je Dorsi. "Treci put u poslednjih mesec dana" rekla je Karla "Postacemo zvezde ako ovako nastavimo." Sacekali su nekoliko sekundi, a onda im je kompjuter saopstio sledece: 'Avenija Parkinson 70855, sprat III, apartman 3-B, sifra korisnika stana 7-205-4200094, clanova 6, treca prijava ove godine, mogucna upotreba nasilja, u toku 7-18, pozeljna hitna intervencija, ukljucenje za minut i 30 sekundi, mreza CITY-TV, rezija Goldi Braun, saradnja 100... Datum: 12.7.2111. godine, 20.35 casova! Ocekivana gledanost - 1.6 miliona! Srecno!' "Ljubazno od elektronskog kolege" rece Dorsi. "Uvek nam pozeli srecu." "Sifra 7-205-4200094... Opet Bili Kulman i njegova drazesna vestica! Zar nismo bili vec na toj adresi proslog meseca?" upita Karla. "Jesmo

POZAJMICA - P. Rejnhaud

POZAJMICA Sedeo je i buljio u svoje prste kao da po prvi put vidi u zivotu. Zgrcio ih je, opustio... ponovio to nekoliko puta. Protrljao je ruke, isprepleo prste i zapucketao njima. Naglo stegao ocne kapke, i pokusao da osmisli nesto umirujuce, da iscisti mozak, olabavi se. Nista, niceg, sem nemih, nemustih odjeka, praznine. Kao da mu je vosak zalio prste, ukrutio ih, kao da mu je celicni stub bio umesto kicme. Supljina. jad i odsecenost od neceg sto je svim silama zeleo da dohvati. Celo mu lupi o drvo, ruka skliznu do dirki klavira, ali ti zvuci sto se nasumicno javise bili su eho neceg sto nije poimao. Klizio je klavijaturom, trazio, mucio se pokusajima... Jos jednom i jos jednom i... I nista. Jalovost bezuspesnosti ga ispuni do noznih palceva. Zasto pokusava neprestano? Zbog cega, jednostavno, ne odustane? Ostaviti sve, opustiti se, zaboraviti. Samo sto Klaus Gerniski nije mogao da zaboravi. On je bio kompozitor i pijanist, imao je ime, slavu, zeleo je da napise simfonije z

POSLJEDNJI - Fritz Leiber

POSLJEDNJI "Vremensko putovanje je zavrseno," prosapta zamrljan, proziran covjek, ne boreci se vise protiv zagrljaja sablasnog stroja. "Zasto?" upita Posljednji njezno. "Jer se nema vise nikuda ici." "Crni Zid?" rece Posljednji. Zarobljeni covjek klimne i fini pijesak sa dna doline uskovitla se kroz njega. "Cak ni dan udaljenosti kroz proslost," tiho odgovori, "niti sat u buducnost. Vrijeme se steze u nistavilo..." Njegov slabasni glas umukne i pijesak prohuja kroz njega. Posljednji, kome je sada ime u potpunosti odgovaralo, ustane, znajuci da je dugo ocekivani trenutak stigao. Njegovo je lice bilo zavrsetak svih lica, najizrazenije, najjednostavnije i najzagonetnije lice evolucije. Na cadjavo crnom nebu nekoliko je zvijezda crvenkasto svjetlucalo. Pod nogama, tamni je pijesak lezao poput mekog plasta, pokrivajuci ne stjenovitu jezgru planeta, vec ono sto je nekad bio najcvrsci umjetni planet. Posljednji je bio vr

PET RUPA - D.A. Nedel

PET RUPA I nocu, naravno; i nocu ja moram osetiti taj miris, pomisli Edvard Kaminski, gledajuci u vedro zvezdano nebo. Nije li dosta samo danju, po ceo dan. Bio je to, naravno, miris frizerskih hemikalija, iz prizemlja. Pomesani, od baste jaci, ujedinjeni miris sampona, dezinfekcionih sredstava, sapuna, sprejova, lakova, sapuna. Frizerska radionica u kojoj uglavnom sedi, sam - a ponekad i radi, kad naidje neka gradjanka Kenon Sitija resena da sredi svoju frizuru bas kod njega. Uvece zatvori radnju, I samo se popne na sprat, u svoj usamljenicki stan, kroz koji su prosle, i otisle, jos pre mnogo godina, dve zene; dva propala braka. A u vedrim letnjim nocima ponekad se popne i vise, u potkrovlje, kao sad. Pedeset godina gledam ovo nebo iznad Kenon Sitija, pomisli Edvard Kaminski, a jos nisam naucio sazvezdja. Ili, bar ne, valjano. Sazvezdje Skorpiona, u redu, to zna svako. I veliki medved, koji je za indijance bio "Velika kutlaca" a za Evropljane "Velika kola"

NEPOZNATI VIRUS - A. Detaso

NEPOZNATI VIRUS Prvi se razboleo jedan programer iz Osla. Posle vikenda provedenog u 3-D video centru, gde je satima ocima gutao pornografiju i naturalisticko nasilje, legao je u postelju i te noci sanjao da kroz nekakav sneg probijaju milioni raznobojnih cvetova. Sutradan je ujutru imao temperaturu i osecao je slabost. Do veceri se temperatura popela do neizdrzljivih 42 stepena i covek je umro pre sledeceg jutra, uglavnom zbog toga sto nije otisao u prvu automatsku apoteku da sebi dobavi bilo kakvo sredstvo za snizavanje temperature. Autopsija nije uspela da utvrdi uzrok tolike temperature i njegova smrt je ostala nerazjasnjena. Sledeca dva slucaja misteriozne bolesti zabelezena su, nedugo zatim, na Islandu. Jedna zena je umrla, tahkodje od posledica visoke telesne temperature. drugi bolesnik, muskarac u kasnim sezdesetim - preziveo je, posle tronedeljne borbe sa nepoznatom bolescu. Tek posto su zabelezena i cetiri slucaja u Stokholmu pocelo se verovati da se radi o novoj

KRAJ MISIJE - T. H. Grejc

KRAJ MISIJE Kretali su se usmerenom kosmickom brzinom, kad se ispred njih pojavi drugi vasionski brod, iste velicine i istog oblika kao i njihov. Pojavio se odjednom, niotkuda, kao daje stigao iz neke druge dimenzije, iz neke druge stvarnosti. Kretao se istom brzinom, imao je isti oblik, isti gabarit, istu duzinu, istu sirinu, isto primetno ostecenje od asteroida nesto ispod astrotragaca, imao je istu patinu dugogodisnjeg leta. Na sve pozive za identifikaciju nije davao nikakav odgovor. Osim, ako bi se odgovorom mogla nazvati promena njegove brzine i njegovog kursa. Prvo je odmakao nesto dalje od zemaljskog svemirskog broda "Tera 16", a zatim je nastavio da se udaljava levo i napred. Kretao se sve brze i brze. I pored tako cudne promene kretanja komandant "Tere 16" uspevao je da ga prati na monitorima. Posle nekoliko stotina kilometara "Nepoznati", kako ga je Majkl Dzordan, komandant zemaljskog broda, u mislima vec nazvao, skrenuo je i u velikom l

GORE OD SMRTI - Sid Dankan

GORE OD SMRTI Camac se blago ljuljuskao na talasima. Struja ga je skoro neprimetno vukla pored obale, tako da se tek po klizanju nekih karakteristicnijih repera moglo primetiti da se krece. Letece ribe su povremeno iskakale iz vode, da bljesnu krilima i nestanu pod povrsinom. Jedan se delfin, nedaleko od camca, tik ispod povrsine, odmarao. Cinilo se kao da je spavao. "Da li delfini spavaju?" upitala je Klara pogledavsi Klea. On sleze ramenima. Kao i ona, ni on nije mnogo znao o zivotinjama mora. "Ne znam" rece "Zasto pitas?" Napucila je usne. "Posmatram vec deset minuta onog tamo..." pokazala je na delfina. "Izgleda kao da spava. Zar za delfine nije opasno ako spavaju? Mislim, sta ako naleti ajkula? Da li bi ga napala?" "Znas da u ovom moru nema ajkula." Kleo je posebno naglasio rec - 'ovom' "Niti icega opasnog..." "Otkud ja to da znam, do djavola? Nisam se rodila u moru. Posebno ne u ovom

Zvijezda - Arthur C. Clarke

Zvijezda Od Vatikana me dijeli tri tisuće godina svjetlosti. Nekad sam smatrao da svemir ne može imati utjecaja na vjeru, kao što sam bio i uvjeren da nebesa samo objavljuju slavu djela Božjega. Sada sam to djelo vidio i moja je vjera bolno uzdrmana. Zurim u raspelo što visi na zidu kabine iznad kompjutora Mark VI i prvi put u životu razmišljam predstavlja li ono išta više od praznog simbola. Još nisam ni s kim o tome razgovarao, no istina se ne može sakriti. Činjenice su ovdje, svatko može pogledati tisuće fotografija i podatke na bezbrojnim kilometrima magnetske trake što ih nosimo na Zemlju. Drugi znanstvenici moći će ih također interpretirati kao i ja, pa čak i lakše od mene, a ja se ne ubrajam u ljude koji iznalaze bilo kakvu izliku da bi mogli manipulirati istinom, po čemu je moj red bio u prošlosti na zlu glasu. Posada je ionako već dovoljno potištena: pitam se kako će primiti ovu konačnu ironiju. Malo je onih koji su barem donekle religiozni, no nitko neće nalaziti uži

Priče iz »Bijelog jelena« - Kritična masa - Arthur C. Clarke

Priče iz »Bijelog jelena« Priča treća:  Kritična masa — Jesam li vam pričao — zapita Harry Purvis skromno — o tome kako sam spriječio evakuaciju južne Engleske? — Nisi — reče Charles Willis — a ako i jesi, ja sam priču prospavao. — No, dobro — nastavio je Harry, kad se oko njega skupilo dovoljno ljudi. — Dogodilo se to prije dvije godne u Centru za istraživanje atomske energije u Clobhamu. Svi ste, dakako, čuli za Centar. Ali mislim da vam nikad nisam spomenuo kako sam i ja tamo kraće vrijeme radio na specijalnom zadatku, o kojemu vam ne smijem ništa reći. — Ovo posljednje je ugodna promjena — nadoveže John Wyndham bez ikakva efekta. — Bijaše vam to jednoga nedjeljnog popodneva — počne Harry. — Lijep dan u kasno proljeće. U »Crnome labudu« (to vam je birtija u kojoj smo se sastajali na čašicu) skupilo se nas šestorica znanstvenika, a prozori bijahu otvoreni tako da smo mogli vidjeti obronke Clobham Hilla, a i dalje, sve do Upchestera, nekih tridesetak mi