Skip to main content

NEPOZNATI VIRUS - A. Detaso



NEPOZNATI VIRUS



Prvi se razboleo jedan programer iz Osla. Posle vikenda provedenog u 3-D video centru, gde je satima ocima gutao pornografiju i naturalisticko nasilje, legao je u postelju i te noci sanjao da kroz nekakav sneg probijaju milioni raznobojnih cvetova. Sutradan je ujutru imao temperaturu i osecao je slabost. Do veceri se temperatura popela do neizdrzljivih 42 stepena i covek je umro pre sledeceg jutra, uglavnom zbog toga sto nije otisao u prvu automatsku apoteku da sebi dobavi bilo kakvo sredstvo za snizavanje temperature.

Autopsija nije uspela da utvrdi uzrok tolike temperature i njegova smrt je ostala nerazjasnjena.

Sledeca dva slucaja misteriozne bolesti zabelezena su, nedugo zatim, na Islandu. Jedna zena je umrla, tahkodje od posledica visoke telesne temperature. drugi bolesnik, muskarac u kasnim sezdesetim - preziveo je, posle tronedeljne borbe sa nepoznatom bolescu.

Tek posto su zabelezena i cetiri slucaja u Stokholmu pocelo se verovati da se radi o novoj vrsti bolesti. Prvo su to nazvali - sindrom nekarakteristicnog gripa. Medjutim, kada je od iznenadne visoke temperature, koja nije bila pracena ni jednim poznatim simptomom klasicnog gripa, obolelo osamnaest ljudi u Grckoj, od cega je sedam podleglo, bilo je sasvim jasno da se svet suocava sa necim cime se ranije nije susreo.

Za svega dve nedelje napornog i danonocnog rada, medjunarodna komisija za suzbijanje zaraznih bolesti izdala je saopstenje u kojem je bilo nedvosmisleno receno da je u pitanju zarazna bolest. Neoznata i smrtonosna zarazna bolest. Nisu uspeli da se sloze u tome sta je to, uopste. Nisu uspeli da ustanove odakle bolest vodi poreklo. Nisu nista!

Posle kuge, kolere, tifusa, velikih boginja, SIDE, sifilisa i jos nekih zaraznih bolesti, koje su bile iskorenjene pocetkom dvadeset drugog veka, covecanstvo je dugo vodilo borbu i protiv uzrocnika gripa i obicne kijavice, ali je i tu bitku dobilo, sredinom dvadest treceg veka. Smatralo se da zarazne bolesti vise ne postoje, ili bar one koje sobom nose smrt ili visoke troskove dugotrajnog lecenja. Medicinski mudraci su se posvetili traganju za uzrocima naslednih bolesti. I - bavili su se estetskom medicinom.

A, onda... Nepunih godinu dana posle "slucaja Oslo" zabelezen je deset hiljaditi slucaj i svet se ukocio od straha. Bolest je uzimala svaku trecu obolelu osobu. Takva smrtnost nije zabelezena ni u ratovima!

Pokusaji sa medikamentima nisu uspevali. Jedini lek koji je poboljsavao stanje obolelih bili su antipiretici koji su, u sustini, samo umanjivali temperaturu i nista drugo.

Bolest je po pravilu trajala tri nedelje i preziveli bi samo oni koji su uspevali da snize temperaturu.

Uporedjivanjem autopsije kod oko dve hiljade pokojnika umrlih od nepoznate bolesti utvrdjeno je, na iznenadjenje samih naucnika, da bolest napada - mozak! Tacnije samo jedan deo mozga - gotovo samo jednu tacku u mozgu. Onu za koju se vec oko dvesta godina smatralo da nosi centre agresivnosti! Kod umrlih je taj deo mozga, usled bolesti, bio sasvim sprzen visokom temperaturom!

Tri godine posle "Osla", i nekih dvesta osamdeset hiljada obolelih, konacno je naucnicima uspelo da izoluju - virus!

Nije licio ni na sta dotle poznato. Posle dugotrajnog ispitivanja jedan stari, iskusni naucnik je rekao glasno, ono sto su mislili i ostali:

"Ovaj virus ne potice sa planete Zemlje!"

Izjava je odjekivala po svetu, ali uglavnom sa prilicnom ironijom i malo ko je to shvatio ozbiljno. Zbog te recenice novinari su nepoznatom virusu dali ime - virus svemirskog gripa!

U medjuvremenu je broj obolelih porastao na preko sedam miliona. Broj zrtava je vec bio bezmalo dva miliona. I - zaraza je rasla i sirila se, sve brze i brze, iz meseca u mesec, iz godine u godinu...

Sledeci korak je bilo objavljivanje neceg sto je zaista moglo biti samo nejasno i nista drugo. Naime, utvrdjeno je da je i prezivelima, onima koji su uspeli da preleze nepoznatu bolest, visoka temperatura sprzila delic mozga - onaj isti, onaj koji je, sada se to nepobitno znalo, upravljao ljudskom agresivnoscu. Jer kod svih koji su prelezali nepoznatu bolest, najednom je primeceno odsustvo bilo kakve agresivnosti!

Zapanjujuca teza je, iznenada, dobila svoju ociglednu i brojno argumentovanu potvrdu. Zaraza je pogodila dve velike vojske, u severoazijskom ratu! Oko osam miliona ljudi, na relativno malom prostoru, u relativno kratko vreme, obolelo je od virusa... Svemirskog virusa!

Umrlo je njih oko tri miliona. Ostali su, do jednog, odbili da ucestvuju u aktivnostima koje podrazumevaju agresivnost, odnosno u ratu.

Rat je morao da se pretvori u mir!

I, onda je bilo jasno cemu sluzi svemirski, nepoznati, cudni virus...

No, to nije pomoglo. Epidemija se nastavila, sireci se sve brze i brze. Deset godina posle slucaja u Oslu ceo svet je bio zahvacen zarazom. Ljudi su umirali, ali ih je mnogo i prezivljavalo. Medicina je bila definitivno nemocna!

Tada se za govornicom Ujedinjenuh nacija pojavio sitni, lokalni novinar jednog belgijskog casipisa iz oblasti tehnologije. Govorio je o necemu sto je pratio godinama i potvrdio dokazima.

Poceo je time da postoje cvrsti dokazi da je, iznad Osla, Islanda i Grcke, pre deset godina, primecen neidentifikovani leteci objekat. Uvek isti. I, uvek se, prema tragovima, koji su dokazani, spustao - preletajuci prostor na nacin koji to rade letelice koje zaprasuju odredjeni teren u svrhu, recimo, unistavanja korova. Malo ko ga je slusao. Oni nisu hteli objasnjenje, vec lek koji bi zaustavio bolest i nastavio kontinuitet ljudske agresivnosti.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Napršnjacima, viljuškama i nadom - Kate Wilhelm

With Thimbles, With Forks and Hope; 1981      Napršnjacima, viljuškama i nadom ...čuvaj se dana Ako Snark Boojumom ti bude! Jer tada Tiho i naglo tebe će nestat Da nikada se ne vratiš već! I tražiše ga napršnjakom, tražiše ga s pažnjom; Uporno ga slijeđahu viljuškama i nadom... Lov na Snarka (The Hunting of the Snark): L. Caroll I S tara seljačka kuća svjetlucala je u kasnopopodnevnom sumraku neobično nalik na neki prizor sa staromodnih božičnih čestitaka. Niski je zimzelen nastavao njen prednji trijem, a staza što se odvajala od kolnog prilaza svijala se je ljupko i otmjeno. Sve je izgledalo čisto, a pogotovo bijela ploča na vratima osvježena kišom što je upravo počela padati. Charlie osjeti ubod nečiste savjesti nad svom tom čistoćom i udobnošću nakon što je većinu dana proveo u New Yorku. On ostavi kola u garaži i ude preko malog bočnog trijema koji je vodio u stražnji dio kuće. Trijem bijaše pravo okupljalište za boce koje je trebalo vratiti u trgovinu, novine nam

Kralj grafita - Lidija Beatović

Kralj grafita P otpuno je beskorisno opisivati strah onome tko ga nikada nije iskusio. Mozak može samo registrirati, ali pravo i potpuno proživljavanje straha namijenjeno je utrobi, onom neodređenom prtljažniku svega i svačega ispod abdomena, iza pupka i između bokova. Objašnjavati nekome taj osjećaj isto je što i slijepcu opisivati boje. Nije da se hvalim, ali imam ponešto iskustva po tom pitanju. Ostavio sam poprilično gužve iza leđa, dovoljno da mi glava dosegne burzovnu vrijednost pišljiva boba. Ako nabrajamo na prste, tu su dvije zbrčkane pošiljke teške gomilu love i par informacija vrednijih od Krezove riznice, samo kad bih znao kako da ih prodam. Ta ponosa vrijedna egzibicija koštala me paklenski, i po svoj prilici još dugo ću plaćati i kamate. Proveo sam dva duga, beskrajna mjeseca u slijepom crijevu podzemne premirući na svaki šum i moleći se dragom bogi da ojača konjsku strunu bar još jedan dan, samo jedan dan. Ne znam baš da li je to njegova zasluga ili su lovci Ratni