Skip to main content

COVEK IZ VREMENA - Dannie Plachta


COVEK IZ VREMENA



Smith je upravo mesao umereno jak martini, kad je gromoglasna eksplozija protresla kucu, prevrnuvsi otvorenu flasu vermuta. posto je rukom umirio bocu sa dzinom, i dok su kocke leda jos ludacki zveckale u casi sto je podrhtavala, izjurio je napolje. Bljestav sjaj, stotinjak metara od kuce, upropastio je purpurni zalazak sunca kojem se divio jos pre 5 minuta. "Do djavola", pomisli i otrci u kucu da telefonira policiji.

Popivsi posten gutljaj dzina ravno iz boce, opet se prepade. Kroz otvorena prednja vrata culo se glasno i ravnomerni sistanje. Posto je to trajalo punu minutu, Smith oprezno pridje vratima. Ugledao je gustu maglu kako se dize sa mesta na kojem je pre nekoliko trenutaka video onaj bljesak. Zadivljen - i temeljito preplasen - promatrao je i cekao oko 5 minuta, i bas kad je hteo uci po jos jednu casicu dzina, iz magle izadje covek i pozdravi.

- Dobro vece.

_ Dobro vece - rece Smith. - Vi ste iz policije?

O, ne - odgovori stranac. - Ja sam iz ovog - rece, pokazujuci prstom u maglu. - Napokon se to hladjenje ukljucilo punom snagom.

- Vi ste astronaut? - promuca Smith.

- Ne, presao sam samo nekoliko stotina kilometara - skromno ce stranac, slegnuvsi ramenima. - Uglavnom sam vremenski putnik. - Zastao je da zapali tamnu, tanku cigaru. - JEdini do sada - doda, sa daskom ponosa u glasu.

- Pravi pravcijati? Ma nemojte! Ama udjite, da nesto popijete. Vermuta vise nema ali dzin sam sacuvao.

- Bice mi drago - rece stranac, i oni udjose.

- Iz proslosti ili buducnosti? - zanimalo je Smitha. Dodao je gostu bocu.

- Iz buducnosti - odgovori ovaj nakon stanke. - Dobro leglo! - osmehnu se, vracajuci bocu.

- Pa - rece Smith, udobno se smestajuci u fotelju. - Pretpostavljam da ce te hteti da mi ispricate nesto o tome.

- O, da hvala. Hteo bi.

- Pa, samo izvolite - rece Smith, dodajuci mu ponovo bocu.

- Eto, tako; imao sam definitivne kalkulacije, sa uobicajenim plusom i minusom... - Zastao je radi jos jednog gutljaja dzina. - I, naravno, upravo me je taj minus malo zabrinjavao.

- Ali ipak ste reskirali! - ubaci Smith.

- Naravno. I dogodilo se, eto, da je stvarno bilo nesto tog minusa. Bas dovoljno da unisti seo svet.

- Pa, to stvarno nije dobro. - komentarisao je Smith, potezuci za bocom.

- Ne, nije. Vidite, doslo je do takvog utroska energije da je Zemlja u mom vremenu kompletno zbrisana. Silina eksplozije prenela me kroz prostor sve dovde. Usput, zaista zalim ako sam vam smetao.

- Ma nije to bilo nista! Bas nista, zaboravite to.

- I... eto. U svakom slucaju, reskirao sam i ne zalim. Bio je to svestan rizik, ali je pokazao da sam imao pravo. Usprkos svemu, jos i sada mislim da se isplatilo. Sta vi mislite?

- Pa... kao sto ste rekli, reskirali ste i dokazali ste da imate pravo. Valjda se isplatilo. - Smith potegnu svoj posljednji gutljaj, ostavljajuci gostu samo jos nekoliko svetlucavih kapi. - A, recite mi, koliko je daleka ta buducnost iz koje ste doputovali?

Vremenski putnik prihvati bocu i pogleda na svoj sat.

- Osamnaest minuta - odgovori.

- Nije se isplatilo - rece Smith.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B...

Strahovito oružje - Isaac Asimov

Strahovito oružje Karl Frantor je smatrao da je budućnost veoma tmurna. Iz niskih oblaka neprekidno je padala gusta kiša, niska prljava vegetacija dosadne smeđe boje pružala se u svim smjerovima. Tu i tamo neka ptica poskakuša preletjela bi divlje puštajući tugaljive krike u prolazu. Karl okrete glavu zureći u tanke kupole Aphrodopolisa, najvećega grada na Veneri.  — Uf — promrmlja — čak je i kupola bolja nego ovaj svijet vani. — On pritisnu gumiranu tkaninu svoga kaputa čvršće oko sebe. Bit ću sretan kad se opet vratim na Zemlju. Okrenu se malenom Antilu, Venerijancu. — Kad ćemo stići do ruševina? Nije bilo odgovora i Karl opazi suzu kako se kotrlja niz Venerijančev naborani zeleni obraz. Druga je blistala u velikom oku kao u lemura, mekom, nevjerojatno lijepom oku. Zemljaninov glas omekša. — Oprostite, Antile, nisam želio reći ništa protiv Venere. Antil okrenu svoje zeleno lice prema Karlu. — Nije riječ o tome, prijatelju moj. Dakako, ti nećeš naći nešto čemu bi se div...

Srecko Zitnik - ZEMALJSKA DUSA

ZEMALJSKA DUSA Najvise sam volio setnju uz more. Golicanje predvecernjeg sunca po preplanuloj kozi, skrgutanje valova medju kamenim skriljcima, nista ljepse za mene nije postojalo. Dah maestrala, najugodnijeg vjetra na Zemlji, odagnao je sve moje mucne misli. U ovim divnim trenucima zaboravih i ko sam i sta sam! Prepustio sam se milovanju umornog dana i nadolazece, nestrpljive ljetnje noci. Samo me je ovo more, i ovo iskricavo sunce odrzavalo na zivotu o kojemu sam prije mogao samo sanjeti. Besciljno sam tumarao zaljevima i dokovima presretan, ali moja je sreca bila velika koliko i moja tuga koja bi se pojavljivala uvijek kad je zavrsavao jedan ovakav dan. Ali tada bih se sjetio da me sve ovo opet ceka i sutra , i da cu ponovo uzivati u trenucima zanosa, i tako uvijek iznova, sve dok onim mojim dupeglavcima neke stvari ne postanu jasne. No, moze se desiti da mi ponestane novca za ova moja divna putovanja, ali za dva dana rijesit ce se i moje najvaznije pitanje, pa me to zasad i ne ...