Skip to main content

COVEK IZ VREMENA - Dannie Plachta


COVEK IZ VREMENA



Smith je upravo mesao umereno jak martini, kad je gromoglasna eksplozija protresla kucu, prevrnuvsi otvorenu flasu vermuta. posto je rukom umirio bocu sa dzinom, i dok su kocke leda jos ludacki zveckale u casi sto je podrhtavala, izjurio je napolje. Bljestav sjaj, stotinjak metara od kuce, upropastio je purpurni zalazak sunca kojem se divio jos pre 5 minuta. "Do djavola", pomisli i otrci u kucu da telefonira policiji.

Popivsi posten gutljaj dzina ravno iz boce, opet se prepade. Kroz otvorena prednja vrata culo se glasno i ravnomerni sistanje. Posto je to trajalo punu minutu, Smith oprezno pridje vratima. Ugledao je gustu maglu kako se dize sa mesta na kojem je pre nekoliko trenutaka video onaj bljesak. Zadivljen - i temeljito preplasen - promatrao je i cekao oko 5 minuta, i bas kad je hteo uci po jos jednu casicu dzina, iz magle izadje covek i pozdravi.

- Dobro vece.

_ Dobro vece - rece Smith. - Vi ste iz policije?

O, ne - odgovori stranac. - Ja sam iz ovog - rece, pokazujuci prstom u maglu. - Napokon se to hladjenje ukljucilo punom snagom.

- Vi ste astronaut? - promuca Smith.

- Ne, presao sam samo nekoliko stotina kilometara - skromno ce stranac, slegnuvsi ramenima. - Uglavnom sam vremenski putnik. - Zastao je da zapali tamnu, tanku cigaru. - JEdini do sada - doda, sa daskom ponosa u glasu.

- Pravi pravcijati? Ma nemojte! Ama udjite, da nesto popijete. Vermuta vise nema ali dzin sam sacuvao.

- Bice mi drago - rece stranac, i oni udjose.

- Iz proslosti ili buducnosti? - zanimalo je Smitha. Dodao je gostu bocu.

- Iz buducnosti - odgovori ovaj nakon stanke. - Dobro leglo! - osmehnu se, vracajuci bocu.

- Pa - rece Smith, udobno se smestajuci u fotelju. - Pretpostavljam da ce te hteti da mi ispricate nesto o tome.

- O, da hvala. Hteo bi.

- Pa, samo izvolite - rece Smith, dodajuci mu ponovo bocu.

- Eto, tako; imao sam definitivne kalkulacije, sa uobicajenim plusom i minusom... - Zastao je radi jos jednog gutljaja dzina. - I, naravno, upravo me je taj minus malo zabrinjavao.

- Ali ipak ste reskirali! - ubaci Smith.

- Naravno. I dogodilo se, eto, da je stvarno bilo nesto tog minusa. Bas dovoljno da unisti seo svet.

- Pa, to stvarno nije dobro. - komentarisao je Smith, potezuci za bocom.

- Ne, nije. Vidite, doslo je do takvog utroska energije da je Zemlja u mom vremenu kompletno zbrisana. Silina eksplozije prenela me kroz prostor sve dovde. Usput, zaista zalim ako sam vam smetao.

- Ma nije to bilo nista! Bas nista, zaboravite to.

- I... eto. U svakom slucaju, reskirao sam i ne zalim. Bio je to svestan rizik, ali je pokazao da sam imao pravo. Usprkos svemu, jos i sada mislim da se isplatilo. Sta vi mislite?

- Pa... kao sto ste rekli, reskirali ste i dokazali ste da imate pravo. Valjda se isplatilo. - Smith potegnu svoj posljednji gutljaj, ostavljajuci gostu samo jos nekoliko svetlucavih kapi. - A, recite mi, koliko je daleka ta buducnost iz koje ste doputovali?

Vremenski putnik prihvati bocu i pogleda na svoj sat.

- Osamnaest minuta - odgovori.

- Nije se isplatilo - rece Smith.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Napršnjacima, viljuškama i nadom - Kate Wilhelm

With Thimbles, With Forks and Hope; 1981      Napršnjacima, viljuškama i nadom ...čuvaj se dana Ako Snark Boojumom ti bude! Jer tada Tiho i naglo tebe će nestat Da nikada se ne vratiš već! I tražiše ga napršnjakom, tražiše ga s pažnjom; Uporno ga slijeđahu viljuškama i nadom... Lov na Snarka (The Hunting of the Snark): L. Caroll I S tara seljačka kuća svjetlucala je u kasnopopodnevnom sumraku neobično nalik na neki prizor sa staromodnih božičnih čestitaka. Niski je zimzelen nastavao njen prednji trijem, a staza što se odvajala od kolnog prilaza svijala se je ljupko i otmjeno. Sve je izgledalo čisto, a pogotovo bijela ploča na vratima osvježena kišom što je upravo počela padati. Charlie osjeti ubod nečiste savjesti nad svom tom čistoćom i udobnošću nakon što je većinu dana proveo u New Yorku. On ostavi kola u garaži i ude preko malog bočnog trijema koji je vodio u stražnji dio kuće. Trijem bijaše pravo okupljalište za boce koje je trebalo vratiti u trgovinu, novine nam

Kralj grafita - Lidija Beatović

Kralj grafita P otpuno je beskorisno opisivati strah onome tko ga nikada nije iskusio. Mozak može samo registrirati, ali pravo i potpuno proživljavanje straha namijenjeno je utrobi, onom neodređenom prtljažniku svega i svačega ispod abdomena, iza pupka i između bokova. Objašnjavati nekome taj osjećaj isto je što i slijepcu opisivati boje. Nije da se hvalim, ali imam ponešto iskustva po tom pitanju. Ostavio sam poprilično gužve iza leđa, dovoljno da mi glava dosegne burzovnu vrijednost pišljiva boba. Ako nabrajamo na prste, tu su dvije zbrčkane pošiljke teške gomilu love i par informacija vrednijih od Krezove riznice, samo kad bih znao kako da ih prodam. Ta ponosa vrijedna egzibicija koštala me paklenski, i po svoj prilici još dugo ću plaćati i kamate. Proveo sam dva duga, beskrajna mjeseca u slijepom crijevu podzemne premirući na svaki šum i moleći se dragom bogi da ojača konjsku strunu bar još jedan dan, samo jedan dan. Ne znam baš da li je to njegova zasluga ili su lovci Ratni