Skip to main content

DINASTIJA ROBOTA - Pol Hejvud


DINASTIJA ROBOTA



Direktiva tri: Autonomna jedinica RU 2034 mora prvenstveno da funkcionise u interesu MEGAROBOT kompanije.

Direktiva cetiri: Autonomna jedinica RU 2034 Ne sme da prouzrokuje sopstveno ostecenje neaktivnoscu u situacijama kada je aktivnost i egzistencija jedinice u opasnosti.

Direktiva pet: Okoncati zadatak u tacki koja je najbliza granici destrukcije, izvuci se iz opasne situacije neostecen.

RU 2034 zaustavi mobilno vozilo i ugasi motor. Oprerecenje je bilo prekomerno i tlo pod mobilnim vozilom je pocelo da tone. Teren je jos bio neispitan, jedinica BH 502 jos je kartografisala kvadrante, i bilo je opasno kretati se od rudokopa do baze, ali RU 2034 je analizirao situaciju, i pronasao da verovatnoca bezbednosti iznosi 96 odsto. Mogao je da dopremi jos jedan tovar dragocene rude, a da pri tome ne prekrsi ni jednu od primarnih direktiva.

Ali, sada je ugrozavao sopstvenu egzistenciju kao RU 2034, i automatika u njegovom pozitronskom mozgu je bila aktivirana. Izasao je izvan mobilnog vozila, automatski ukljucivsi pojacavace oslonaca. Napolju je strujno kretanje vazduha dostizalo 150 kilometara na cas, uslovi koji bi za ljudska bica bili nesavladivi. Bez potrebne smese kiseonika, vodonika i azota za disanje, bez tekuce vode. Ljudska bica bi brzo nestala sa povrsine planete Rangor u ovakvom atmosferskom okruzenju i uslovima.

Medjutim, on, autonomna jedinica RU 2034, bio je dijametralno suprotan od svojih tvoraca. Pozitronski mozak, metalna konstrukcija od specijalnih legura koje su mogle da izdrze maksimalna opterecenja i uslove na Rangoru. Kao i drugi roboti u bazi. Autonomne jedinice SES 204 su obavljale specificne naucne radove i donosile odluke bez ikakvih intervencija coveka. Nije bilo kontrole sa najblize ljudske postaje, dvadeset svetlosnih godina daleko. Za to, najzad, nije ni bilo potrebe. RU 2034 je bio najnovija kreacija MEGAROBOT korporacije, kao i svi ostali na Rangoru.

Podesio je dinamiku kretanja prema okolini, uputivsi se ka bazi. Sedamdeset i devet vremenskih jedinica kasnije RU 2034 je dospeo u bazu neostecen. Aktivnost oko baze je bila uobicajena. Robocuvari su neprestano osmatrali na elektronskim aparatima i radarima blizi i dalji svemir, pratili kretanje olujnih vetrova, nadzirali promene u kljucajucem sredistu vrelog Rangora. Potresi tla su bili veoma cesti i baza je bila nekoliko puta uzdrmana. Specijalne jedinice su je vec cetiri puta premestale, ali taj problem je ostajao.

RU 2034 ispruzi levi, dugi metalni krak i ukljuci ga u predvidjenu uticnicu. Kroz telo metaloida projurio je snop elektrona i identifikovao ga. Baza se raskrilila ispod njega, vrata besumno kliznuse u stranu, i RU 2034 udje.

Baza je brojala tacno 1900 metaloida, autonomnih jedinica iz produkcije MEGAROBOT korporacije. Iako autonomni, metaloidi su bili svrstani i u specijalnosti. RU 2034 je bio pripadnik ekipe za eksploataciju ruda, prevoz i skladistenje u specijalne kontejnere, koji su se izbacivali do orbite. Automatska letelica je dolazila u tri godine Rangora, da preuzme dragoceni teret.

RU 2034 je nastavio ka upravnom centru baze, dok mu je kroz memoriju prolazila:

Direktiva osam: Autonomna jedinica mora da podnese kompletan izvestaj pretpostavljenoj robotskoj autonomnoj jedinici odmah po prispecu u bazu. Izvestiti o svakoj novonastaloj promeni u robo sklopu.

RU 2034 nije imaa Ocekivao je RU 2034, i kada je autonomna robotska jedinica presla prag kontrolne odaje u posebnom segmentu baze, K 01 odvoji svoja precizna sociva od ekrana. Zacudo, njihovi tvorci su im implantirali i glasovnu komunikaciju. Ni sam K 01 nije moga da u bezbrojnim analizama zakljuci zbog cega. Ljudska bica, njihovi gospodari i tvorci, bili su tako nedokucivi u svojim namerama, mnogo puta odustajuci od svih uobicajenih sema. To je mozda i presudan faktor odvajanja humanoidnih protoplazmaticnih gospodara i njih, metaloida, robota.

"RU 2034" najavio se robotu kontroloru. Zatim je izlozio nastali problem u dopremanju rude. K 01 je primio izvestaj, analizirao ga i memorisao. Specijalna ekipa ce biti poslana da vrati mobilno vozilo u bazu, osposobi put i pripremi dalju eksploataciju.

"Dosao je programirani trenutak da budes upoznat sa onim sto te ocekuje RU 2034" rekao je metaloid K 01. U prostoriji prepunoj aparata cak i taj glas je delovao hladno, tudje, neuporediv sa ljudskim.

"Slusam. Spreman za analizu i prihvatanje." odgovorio je RU 2034.

"Kada su nas nasi gospodari, ljudska bica, otposlali do ovog zvezdanog sistema i do ove planete, znali su da su uslovi koji na Rangoru vladaju daleko iznad sposobnosti koje covek, kao autonomna jedinica moze da izdrzi. Nas telesni sklop je konstruisan za takve planetne uslove. Ipak, cak ni mi, metaloidi, roboti, ne mozemo da izdrzimo vecito u ovakvim uslovima. Gasovi stalno nagrizaju nase telesne sklopove, procenat propadanja se priblizava maksimalno dozvoljenoj granici. Ona je sada dostignuta. Automatski se aktivirao PRR - Program reprodukcije robota."

"Ne mogu da analiziram taj program" rekao je RU 2034.

"Dacu ti vise podataka. Program reprodukcije robota je zamisljen od strane nasih tvoraca. Mi mozemo sami sebe da reprodukujemo! Na nacin slican kao sto to rade ziva bica. Stvaracemo svoje potomke, jer potrebnog materijala na Rangoru ima u dovoljnoj meri. Mi smo Prva Generacija. Iza nas dolazi Druga, i tako redom. Drugoj generaciji svako od nas prenece sopstveni program. Stari osteceni telesni sklop bice iskoriscen u pretapanju za nove generacije. Mi smo kolonija, RU 2034, Mi smo nova dinastija robota na Rangoru. Program ce nam omoguciti i krajnji zadatak - terafiormiranje Rangora u planetu slicnu zemlji. To je sve."

RU 2034 prihvati automatski te podatke. Jer znao je da:

Direktiva deset: Robot je uvek u sluzbi ljudskih bica.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Napršnjacima, viljuškama i nadom - Kate Wilhelm

With Thimbles, With Forks and Hope; 1981      Napršnjacima, viljuškama i nadom ...čuvaj se dana Ako Snark Boojumom ti bude! Jer tada Tiho i naglo tebe će nestat Da nikada se ne vratiš već! I tražiše ga napršnjakom, tražiše ga s pažnjom; Uporno ga slijeđahu viljuškama i nadom... Lov na Snarka (The Hunting of the Snark): L. Caroll I S tara seljačka kuća svjetlucala je u kasnopopodnevnom sumraku neobično nalik na neki prizor sa staromodnih božičnih čestitaka. Niski je zimzelen nastavao njen prednji trijem, a staza što se odvajala od kolnog prilaza svijala se je ljupko i otmjeno. Sve je izgledalo čisto, a pogotovo bijela ploča na vratima osvježena kišom što je upravo počela padati. Charlie osjeti ubod nečiste savjesti nad svom tom čistoćom i udobnošću nakon što je većinu dana proveo u New Yorku. On ostavi kola u garaži i ude preko malog bočnog trijema koji je vodio u stražnji dio kuće. Trijem bijaše pravo okupljalište za boce koje je trebalo vratiti u trgovinu, novine nam

Kralj grafita - Lidija Beatović

Kralj grafita P otpuno je beskorisno opisivati strah onome tko ga nikada nije iskusio. Mozak može samo registrirati, ali pravo i potpuno proživljavanje straha namijenjeno je utrobi, onom neodređenom prtljažniku svega i svačega ispod abdomena, iza pupka i između bokova. Objašnjavati nekome taj osjećaj isto je što i slijepcu opisivati boje. Nije da se hvalim, ali imam ponešto iskustva po tom pitanju. Ostavio sam poprilično gužve iza leđa, dovoljno da mi glava dosegne burzovnu vrijednost pišljiva boba. Ako nabrajamo na prste, tu su dvije zbrčkane pošiljke teške gomilu love i par informacija vrednijih od Krezove riznice, samo kad bih znao kako da ih prodam. Ta ponosa vrijedna egzibicija koštala me paklenski, i po svoj prilici još dugo ću plaćati i kamate. Proveo sam dva duga, beskrajna mjeseca u slijepom crijevu podzemne premirući na svaki šum i moleći se dragom bogi da ojača konjsku strunu bar još jedan dan, samo jedan dan. Ne znam baš da li je to njegova zasluga ili su lovci Ratni