Skip to main content

POVRATAK PREDAKA - Arthur C. Clarke


POVRATAK PREDAKA



Narode Zemlje odbaci svaki strah. Mi dolazimo u miru. Nema mesta neprijateljstvu medju rodjacima. Da, rodjacima, jer mi smo vec bili tu...

Lako ce te nas prepoznati kada se budemo sastali za nekoliko sati. Priblizavamo se Suncevom sistemu brzinom koja je gotovo jednaka brzini ove poruke. Vase Sunce je vec najsvetlija zvezda na nebu ispred nas. To je ono isto sunce koje je obasjavalo nase zajednicke pretke pre deset miliona godina. I mi smo ljudi kao i vi, ali dok ste vi zaboravili svoju istoriju, mi smo upamtili nasu.

Naselili smo Zemlju u doba vladavine velikih reptila, koji su vec izumirali kada smo dosli. Vas je svet bio tropski planet na kojem smo se osecalivrlo ugodno. Pa ipak, pogresili smo. Mada smo bili gospodari svemira, nismo znali gotovo nista o klimi, evoluciji, genetici...

Cetiri miliona leta - zime tada nije bilo - nasa kolonija je cvetala. Iako smo bili prilicno izolirani, buduci da je u to vreme put od jedne zvezde do druge trajao godinama, ostali smo u stalnoj vezi sa nasom maticnom civilizacijom. Tri ili cetiri puta svakog stoleca dolazio bi svemirski brod koji bi donosio vesti iz Galaksije...

A onda, pre dva miliona godina, Zemlja se pocela menjati. Vekovima pre toga bila je pravi tropski raj; zatim je temperatura naglo opala i led je krenuo sa polova. Uporedo sa klimom menjali su se i kolonizatori. Sada nam je jasno da je to bilo prirodno prilagodjavanje na promene koje je donosio kraj dugog leta, ali tadasnji stanovnici Zemlje bili su generacijama uvereni da je u pitanju neke cudna, opaka bolest. Bolest koja ne ubija, koja ne ostecuje psihu, ali jezivo izoblicava.

Pa ipak neki su ostali imuni. Ta jeziva promena postedela je pokolenja njihovih potomaka. I posle nekoliko hiljada godina, kolonija se podelila u dvije odvojene grupe - gotovo dvije razlicite vrste - izmedju kojih je vladala sumnja i ljubomora.

Podela je donela zavist, neslogu i, konacno, sukob. Kada se kolonija napokon raspala, a klima jos vise pogorsala, oni koji su mogli napustili su Zemlju. Ostali su utonuli u varvarstvo.

Mogli smo da ostanemo u vezi, ali bilo je previse stvari da se uradi u svemiru koji ima sto triliona zvezda. Do pre samo nekoliko godina nismo znali da li je neko od vas ospeo preziveti. A tada smo uhvatili vas prvi radio-signal, naucili vase jezike i otkrili da ste odavno izasli iz divljastva. Dolazimo da vas pozdravimo - nase davno izgubljene rodjake - i da vam pomognemo.

Naucili smo mnogo o eonima proteklim otkad smo napustili Zemlju. Ako budete zeleli da vam vratimo vecito leto koje je vladalo pre ledenog doba, ucinicemo to rado. Ali ono najvaznije tek dolazi: nosimo sasvim jednostavan lek za neugodnu, pa ipak, meskodljivu i bezopasnu promenu genetskog koda koji je unesrecio toliko kolonista. Mozda se mutacija vec dogodila prirodnim putem - ali nista ne smeta i ako nije. Narode Zemlje, ponovo mozes uci u drustvo kosmickih bica, bez stida, i bez ikakvih prepreke.

Ako je neko od vas jos beo, mi cemo se lako pobrinuti za to...

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B...

Strahovito oružje - Isaac Asimov

Strahovito oružje Karl Frantor je smatrao da je budućnost veoma tmurna. Iz niskih oblaka neprekidno je padala gusta kiša, niska prljava vegetacija dosadne smeđe boje pružala se u svim smjerovima. Tu i tamo neka ptica poskakuša preletjela bi divlje puštajući tugaljive krike u prolazu. Karl okrete glavu zureći u tanke kupole Aphrodopolisa, najvećega grada na Veneri.  — Uf — promrmlja — čak je i kupola bolja nego ovaj svijet vani. — On pritisnu gumiranu tkaninu svoga kaputa čvršće oko sebe. Bit ću sretan kad se opet vratim na Zemlju. Okrenu se malenom Antilu, Venerijancu. — Kad ćemo stići do ruševina? Nije bilo odgovora i Karl opazi suzu kako se kotrlja niz Venerijančev naborani zeleni obraz. Druga je blistala u velikom oku kao u lemura, mekom, nevjerojatno lijepom oku. Zemljaninov glas omekša. — Oprostite, Antile, nisam želio reći ništa protiv Venere. Antil okrenu svoje zeleno lice prema Karlu. — Nije riječ o tome, prijatelju moj. Dakako, ti nećeš naći nešto čemu bi se div...

Srecko Zitnik - ZEMALJSKA DUSA

ZEMALJSKA DUSA Najvise sam volio setnju uz more. Golicanje predvecernjeg sunca po preplanuloj kozi, skrgutanje valova medju kamenim skriljcima, nista ljepse za mene nije postojalo. Dah maestrala, najugodnijeg vjetra na Zemlji, odagnao je sve moje mucne misli. U ovim divnim trenucima zaboravih i ko sam i sta sam! Prepustio sam se milovanju umornog dana i nadolazece, nestrpljive ljetnje noci. Samo me je ovo more, i ovo iskricavo sunce odrzavalo na zivotu o kojemu sam prije mogao samo sanjeti. Besciljno sam tumarao zaljevima i dokovima presretan, ali moja je sreca bila velika koliko i moja tuga koja bi se pojavljivala uvijek kad je zavrsavao jedan ovakav dan. Ali tada bih se sjetio da me sve ovo opet ceka i sutra , i da cu ponovo uzivati u trenucima zanosa, i tako uvijek iznova, sve dok onim mojim dupeglavcima neke stvari ne postanu jasne. No, moze se desiti da mi ponestane novca za ova moja divna putovanja, ali za dva dana rijesit ce se i moje najvaznije pitanje, pa me to zasad i ne ...