Skip to main content

COVEK - Igor Boric



COVEK



Poslednji je lezao i osecao kako umire. Smrt je nailazila u talasima poput plime. Znao je da nakon sledeceg talasa vise nicega nece biti.

Dize galavu i usmeri pogled prema zvezdama toliko drugacijim od onih sto ih je gledao dok je bio mlad.

"Jos samo malo, nocas, da pokusam. Ne smem ostati poslednji, ne sme sve umreti sa mnom"

Glava mu klonu i on osta mirno lezati cekajuci.

* * *


Najstariji su hitali sa svih strana, zureci u Kucu. Dolazili su uciti. Znali su gotovo sve sto se moze znati. Ipak su ucili. Poceli su davno pre nego sto se Poslednji rodio. Nisu ucili razmisljati ni raditi: to su znali predobro - ucili su osecati.

* * *


Okupili su se u tisini oko Poslednjeg, dajuci mu poklone koji mu nisu trebali jer je imao sve, osim vremena. Poklone koji nisu ni njima trebali jer su imali sve, pa i vreme. To je bilo nesto od onog sto su naucili, osecali su da moraju na neki nacin iskazati postovanje prema Poslednjem; jer, voleli su ga.

Cutali su i slusali ga.

- Covek, covek je kao reka ponornica. Neuhvatljiv je i nedokucljiv. Vuce snagu iz svoje dubine, iz cele zemlje, a zatim ruseci planine izlazi, siri se i polako tece noseci zivot. To nije slabost, to je dobrota, to je snaga, to je Covek.

Dugo je pricao, celu noc. O coveku, ljubavi, sreci.

Pred sam kraj noci najstariji od Najstarijih kleknu pred njega i upita:

- Poslednji, da li si ti covek?

- Nisam - odgovori on. - Ja sam samo Poslednji, ti si covek, vi svi ste ljudi i zauvek to morate ostati.

Starac se sa naporom uspravi, obuhvati pogledom dvoranu punu sjajnih metalnih telesa.

"Ne", pomisli, "nisam ni poslednji."

I umre smeseci se ljudima.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Napršnjacima, viljuškama i nadom - Kate Wilhelm

With Thimbles, With Forks and Hope; 1981      Napršnjacima, viljuškama i nadom ...čuvaj se dana Ako Snark Boojumom ti bude! Jer tada Tiho i naglo tebe će nestat Da nikada se ne vratiš već! I tražiše ga napršnjakom, tražiše ga s pažnjom; Uporno ga slijeđahu viljuškama i nadom... Lov na Snarka (The Hunting of the Snark): L. Caroll I S tara seljačka kuća svjetlucala je u kasnopopodnevnom sumraku neobično nalik na neki prizor sa staromodnih božičnih čestitaka. Niski je zimzelen nastavao njen prednji trijem, a staza što se odvajala od kolnog prilaza svijala se je ljupko i otmjeno. Sve je izgledalo čisto, a pogotovo bijela ploča na vratima osvježena kišom što je upravo počela padati. Charlie osjeti ubod nečiste savjesti nad svom tom čistoćom i udobnošću nakon što je većinu dana proveo u New Yorku. On ostavi kola u garaži i ude preko malog bočnog trijema koji je vodio u stražnji dio kuće. Trijem bijaše pravo okupljalište za boce koje je trebalo vratiti u trgovinu, novine nam

Kralj grafita - Lidija Beatović

Kralj grafita P otpuno je beskorisno opisivati strah onome tko ga nikada nije iskusio. Mozak može samo registrirati, ali pravo i potpuno proživljavanje straha namijenjeno je utrobi, onom neodređenom prtljažniku svega i svačega ispod abdomena, iza pupka i između bokova. Objašnjavati nekome taj osjećaj isto je što i slijepcu opisivati boje. Nije da se hvalim, ali imam ponešto iskustva po tom pitanju. Ostavio sam poprilično gužve iza leđa, dovoljno da mi glava dosegne burzovnu vrijednost pišljiva boba. Ako nabrajamo na prste, tu su dvije zbrčkane pošiljke teške gomilu love i par informacija vrednijih od Krezove riznice, samo kad bih znao kako da ih prodam. Ta ponosa vrijedna egzibicija koštala me paklenski, i po svoj prilici još dugo ću plaćati i kamate. Proveo sam dva duga, beskrajna mjeseca u slijepom crijevu podzemne premirući na svaki šum i moleći se dragom bogi da ojača konjsku strunu bar još jedan dan, samo jedan dan. Ne znam baš da li je to njegova zasluga ili su lovci Ratni