Skip to main content

KRV - Frederic Brown



KRV



U svojoj vremenskoj masini Vron i Dreena, dvoje poslednjih pripadnika vampirske vrste, jurili su u buducnost bezeci od unistenja. Drzali su se za ruke i tesili jedno drugo, uplaseni i gladni.

U dvadeset drugom stolecu ljudi su ih napokon otkrili, uvidevsi da legenda o vampirima, koja je potajno postojala i sirila se medju ljudima, uopste nije legenda vec stvarnost. Organizovan je lov, pronadjeni su i ubijeni svi vampiri osim ovo dvoje, koji su jos pre radili na konstruisanju vremenske masine i i uspeli je zavrsiti upravo da na vreme pobegnu njome. Da pobegnu u buducnost, daleko u buducnost u kojoj je i sama rec vampir zaboravljena, a oni ce ponovo ziveti bez straha da ih otkriju - i s vremenom ce iznova obnoviti svoju vrstu.

- Gladna sam, Vrone. Strasno sam gladna.

- Dreeno, draga, i ja sam. Uskoro cemo se ponovo zaustaviti.

Vec su se cetiri puta zaustavili, i svaki put jedva ostali zivi. Nisu ih zaboravili. Kada su se poslednji put zaustavili pre pola miliona godina, videli su da je Zemlja postala pasji svet - i to doslovno: ljudska je vrsta izumrla a psi su postali civilizovani i nalik na ljude. Pa ipak, prepoznali su u njima ono sto zaista i jesu. Samo su se jednom uspeli nahraniti nekom mladom kujom, ali onda su ih najurili u njihovu vremensku masinu, ponovo na put u buducnost.

- Hvala ti sto si stao - nakon nekog vremena rece Dreena i uzdahnu.

- Ne zahvaljuj mi - odvrati mracnim glasom Vron. - Ovo je kraj puta. Ostali smo bez goriva, a ovde vise nikakvog goriva necemo naci. Do sada su se vec svi radioaktivni elementi pretvorili u olovo. Zivecemo ovde... ili...

Izadjose da pogledaju gde su to stigli.

- Vidi - uzviknu Dreena uzbudjenim glasom pokazujuci prstom prema necemu sto im se priblizilo. - Neko novo bice! Psi su nestali. Pobedila je neka druga vrsta. Nas su sigurno zaboravili.

Bice koje im se priblizavalo posedovalo je telepatske sposobnosti.

- Cuo sam vase misli - odjeknu glas u njihovim glavama. - Pitate se da li poznajemo bica po imenu "vampiri"? Ne, ne poznajemo ih.

Dreena odusevljeno stegnu Vronovu ruku.

- Sloboda! - promrmlja glasom u kojem se osecala glad. - I hrana!

- Takodje se pitate - nastavi glas - o mojem poreklu i evoluciji. Danas je sav zivot biljnog porekla. Ja... - lagano im se nakloni - ja, pripadnik vladajuce vrste, nekada sam bio ono sto ste vi nazivali repom.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Napršnjacima, viljuškama i nadom - Kate Wilhelm

With Thimbles, With Forks and Hope; 1981      Napršnjacima, viljuškama i nadom ...čuvaj se dana Ako Snark Boojumom ti bude! Jer tada Tiho i naglo tebe će nestat Da nikada se ne vratiš već! I tražiše ga napršnjakom, tražiše ga s pažnjom; Uporno ga slijeđahu viljuškama i nadom... Lov na Snarka (The Hunting of the Snark): L. Caroll I S tara seljačka kuća svjetlucala je u kasnopopodnevnom sumraku neobično nalik na neki prizor sa staromodnih božičnih čestitaka. Niski je zimzelen nastavao njen prednji trijem, a staza što se odvajala od kolnog prilaza svijala se je ljupko i otmjeno. Sve je izgledalo čisto, a pogotovo bijela ploča na vratima osvježena kišom što je upravo počela padati. Charlie osjeti ubod nečiste savjesti nad svom tom čistoćom i udobnošću nakon što je većinu dana proveo u New Yorku. On ostavi kola u garaži i ude preko malog bočnog trijema koji je vodio u stražnji dio kuće. Trijem bijaše pravo okupljalište za boce koje je trebalo vratiti u trgovinu, novine nam

Kralj grafita - Lidija Beatović

Kralj grafita P otpuno je beskorisno opisivati strah onome tko ga nikada nije iskusio. Mozak može samo registrirati, ali pravo i potpuno proživljavanje straha namijenjeno je utrobi, onom neodređenom prtljažniku svega i svačega ispod abdomena, iza pupka i između bokova. Objašnjavati nekome taj osjećaj isto je što i slijepcu opisivati boje. Nije da se hvalim, ali imam ponešto iskustva po tom pitanju. Ostavio sam poprilično gužve iza leđa, dovoljno da mi glava dosegne burzovnu vrijednost pišljiva boba. Ako nabrajamo na prste, tu su dvije zbrčkane pošiljke teške gomilu love i par informacija vrednijih od Krezove riznice, samo kad bih znao kako da ih prodam. Ta ponosa vrijedna egzibicija koštala me paklenski, i po svoj prilici još dugo ću plaćati i kamate. Proveo sam dva duga, beskrajna mjeseca u slijepom crijevu podzemne premirući na svaki šum i moleći se dragom bogi da ojača konjsku strunu bar još jedan dan, samo jedan dan. Ne znam baš da li je to njegova zasluga ili su lovci Ratni