Skip to main content

DOVITLJIVI PATRIOTA - Ambrose Bierce


DOVITLJIVI PATRIOTA


Dobivsi audijenciju kod kralja, Dovitljivi Patriota izvuce papir iz dzepa i rece:

- Ako je po volji Vasem Velicanstvu, imam ovde formulu za konstrukciju oklopa koji nikakav top ne moze probiti. Kada bi takav oklop prihvatila Kraljevska mornarica, nasi bi ratni brodovi bili neunistivi i time nepobedivi. Ovde su, takodje, izvestaji ministara Vaseg Velicanstva koji potvrdjuju vrednost ovog izuma. Svoja prava na njega prepustio bih za milion tumtuma.

Pregledavsi papire, Kralj ih odlozi i obeca mu nalog za Lorda Glavnog blagajnika Odela za iznudjivanje za isplatu milion tumtuma.

- A ovde - rece Dovitlivi Patriota, izvlaceci jos jedan papir iz drugog dzepa - ovde su planovi za izradu topa kojeg sam izumio, akoji ce probiti taj oklop. Kraljevski brat Vaseg Velicanstva, Impreator od Banga, rado bi ga otkupio, ali lojalnost Vasem prestolu i Vasoj licnosti sili me da ga najpre ponudim Vasem Velicanstvu. Cena je milion tumtuma.

Dobivsi obecanje jos jednog ceka, zavuce ruku u jos jedan dzep, primetivsi:

- Cena ovog topa bila bi mnogo visa da nije cinjenice da se njegovi projektili mogu tako efikasno odbiti obradom oklopnih ploca mojom posebnom metodom, jednim novim...

Kralj dade znak Glavnom velikom povereniku da pridje.

- Pretrazite ovog coveka - rece - i izvestite me koliko ima dzepova.

- Cetrdeset i tri, gospodaru - rece Glavni veliki poverenik zavrsivsi pretragu.

- Ako je po volji Vasem Velicanstvu - zavika Dovitljivi Patriota preplaseno - u jednom od njih je duvan.

- Uhvatite ga za noge i protresite ga - rece kralj - a zatim mu izdajte cek na cetrdeset i dva miliona tumtuma i smaknite ga. Neka se objavi kraljevski ukaz kojim se dovitljivost proglasava smrtno kaznjivim delom.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B...

Strahovito oružje - Isaac Asimov

Strahovito oružje Karl Frantor je smatrao da je budućnost veoma tmurna. Iz niskih oblaka neprekidno je padala gusta kiša, niska prljava vegetacija dosadne smeđe boje pružala se u svim smjerovima. Tu i tamo neka ptica poskakuša preletjela bi divlje puštajući tugaljive krike u prolazu. Karl okrete glavu zureći u tanke kupole Aphrodopolisa, najvećega grada na Veneri.  — Uf — promrmlja — čak je i kupola bolja nego ovaj svijet vani. — On pritisnu gumiranu tkaninu svoga kaputa čvršće oko sebe. Bit ću sretan kad se opet vratim na Zemlju. Okrenu se malenom Antilu, Venerijancu. — Kad ćemo stići do ruševina? Nije bilo odgovora i Karl opazi suzu kako se kotrlja niz Venerijančev naborani zeleni obraz. Druga je blistala u velikom oku kao u lemura, mekom, nevjerojatno lijepom oku. Zemljaninov glas omekša. — Oprostite, Antile, nisam želio reći ništa protiv Venere. Antil okrenu svoje zeleno lice prema Karlu. — Nije riječ o tome, prijatelju moj. Dakako, ti nećeš naći nešto čemu bi se div...

Srecko Zitnik - ZEMALJSKA DUSA

ZEMALJSKA DUSA Najvise sam volio setnju uz more. Golicanje predvecernjeg sunca po preplanuloj kozi, skrgutanje valova medju kamenim skriljcima, nista ljepse za mene nije postojalo. Dah maestrala, najugodnijeg vjetra na Zemlji, odagnao je sve moje mucne misli. U ovim divnim trenucima zaboravih i ko sam i sta sam! Prepustio sam se milovanju umornog dana i nadolazece, nestrpljive ljetnje noci. Samo me je ovo more, i ovo iskricavo sunce odrzavalo na zivotu o kojemu sam prije mogao samo sanjeti. Besciljno sam tumarao zaljevima i dokovima presretan, ali moja je sreca bila velika koliko i moja tuga koja bi se pojavljivala uvijek kad je zavrsavao jedan ovakav dan. Ali tada bih se sjetio da me sve ovo opet ceka i sutra , i da cu ponovo uzivati u trenucima zanosa, i tako uvijek iznova, sve dok onim mojim dupeglavcima neke stvari ne postanu jasne. No, moze se desiti da mi ponestane novca za ova moja divna putovanja, ali za dva dana rijesit ce se i moje najvaznije pitanje, pa me to zasad i ne ...