Skip to main content

KARPATSKI MIT O RADOSTI - Zoran Stefanović


KARPATSKI MIT O RADOSTI



Svestan sam da svačije sastavljanje vremena iz fragmenata ima i svoje tamne strane, borbu koja jenjava, paževe i duhove. Duhovite, tamne arhanđele koji čuvaju uobičajen red. Bol.

Kada razgovor u bučnom društvu naglo, kao po komandi, zamine kaže se da je upravo proleteo Anđeo. Na isti način, sedeći na golom podu prazne sobe, moje misli umeju da uminu, da se utope u kao vosak topao parket. Upravo proleće On.

Mene Godine Zmaja i taj dan, Mala Gospojina, zatiču već dugo na različitim mestima. Ja, istina, plaćam to moje nesmirivanje, ali registrujem i to da na spomenuti praznik anđeoska krila proleću kroz moja prsa. Na oba pola bledih grudi osećam bolne bljeskove.

Kad si mlad, i ne primećuješ taj rez u nizu drugih. Ali, kad jednom definitivno napustiš slepilo detinjstva i počneš da osećaš svoje vreme, ti bolni simboli su tu, slutiš već, da te opomenu i pripreme. Budu tihi zajedno sa tobom.

Međutim, sećam se: kada bih, još kao dete, loše spavao, moja baka bi isterivala demončiće tame ispod kreveta sivim i zelenim travama. Čak i danas me strah, bar u vezi sa mrakom, ne izjeda puno. (Nas jedino mrtve ljubavnice mogu kad-tad potresti, ali ne vidim zašto to ne bi smo prihvatili kao fatum.)

Postoji i legenda, koju kao melanholično srednje uho posedujem, i koja mi šapuće da se još u Prapostojbini, na ivicama jakih šuma, svaku 21 godinu pojavljivao bledi lik u crnom. Ne baš svakome vidljiv.

Devojkama, još nevinim, zabranjivaše stari da tih dana prolaze pokraj šuma. Verovalo se da je dovoljno proći Njegovim vidokrugom (bez obzira što se činilo da On nikoga ne primećuje, da je prikaza drugih svetova, nesvesna našeg prostora) pa da njeno, devojčino, buduće muško dete, čim s godinama sazri, pogine u boju zarad tamnih ljubavi. Nakon toga bi poginuli mladić zauzeo mesto svog prethodnika, na rubu šume. Bled u crnom, tih kao i uvek.

Zar se ne bi trebalo zapitati hoćemo li ikad imati osećaj za tog čoveka? Da li ćemo se boriti bez njega u okviru ovog vremena koje uzesmo? Hoćemo li ga sretati u nekom od narednih svetlucavih života?

Nazovimo ga Snevač. On je Moranina 1 ljubav iz mladosti.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Bari Malzberg: FAZA IV

Bari Malzberg:  FAZA IV Faza I 1. VREME: Nešto zapucketa i u maglini oblika spirohete plima energije pohrli s kraja na kraj, duž sedamnaest svetlosnih godina, a zatim se izli u čisti prostor. Čisti prostor predstavljao je novih dve stotine hiljada svetlosnih godina, a energija, koja je sada postala zgusnuta, strujala je kroz njega kao riba kroz vodu; ubrzavala je, ali je unutra bila neobično statična. VREME: Nešto napade energiju, nekakav kosmički poremećaj ili druga inteligencija, nemoguće je pouzdano reći; energija oseti kako je nešto potiskuje. Ustuknu, a zatim se suprotstavi. Negde u jatu Raka napadač i energija uhvatiše se ukoštac, a njihova borba potrajala je petnaest hiljada godina. Konačno, napadač pade poražen, a energija nastavi svoj put. Inteligencija se povukla. Na nekom potpražnom nivou ona poče da razmišlja. Sistem je kružio oko male zvezde iz klase 'B', gotovo patuljastih razmera, na dalekim rubovima Mlečnog Puta. U okviru normalnog ciklusa lokaln

Planeta fer-pleja - Dimitrije Jovanović

     Planeta fer-pleja  Bio je to već treći zvezđani sistem u kome smo nailazili na istu pojavu. Naime, na planetama, baš pogodnim za čoveka — što se tiče temperatura — svuda smo sretali gorostasno bilje, intenzivno zelene boje, koje je neobično brzo raslo ispuštajući ogromne količine kiseonika. Analize naših uređaja su pokazale da su atmosfere ovih planeta još pre stotinjak zemaljskih godina bile gotovo bez kiseonika a da su obilovale ugljendioksidom. U ovom zvezdanom sistemu smo naišli čak na dve ovakve planete — jedna je nešto toplija a druga nešto hladnija od Zemlje, no ipak dovoljno topla da bi mogla da iznedri život zemaljskog tipa. Ovde nam je sinulo da ona možda i nije namenjena evolucionom početku života već prihvatanju života koji je već daleko odmakao u svom evolucionom razvoju. Na padini jedne ogromne planine ove hladnije planete opazili smo kamenu piramidu čija je belina odudarala od okolnog kamenja. Tačno ispod piramide zjapio je ulaz u pećinu i jednostavno n