Skip to main content

Robert T. Kurosaka: NE ZAZIVAJ ĐAVOLA


Robert T. Kurosaka: 

NE ZAZIVAJ ĐAVOLA


Materijalizator je bio završen.
Ned Kvin se odmače, obrisa šake i zadivljeno osmotri oveći pult sa brojčanicima, svetiljkama i prekidačima. U ovaj projekat uložio je više godina rada i silan novac. No, najzad je bio okončan.
On stavi metalni šlem na glavu i uključi kablove u kontrolnu ploču. Zatim okrenu prekidač za stavljanje uređaja u pogon i reče: "Novčanicu od deset dolara."
Začulo se neobično zujanje, a onda se u prijemniku pojavio komad papira. Ned ga pomno ispita. Novčanica je bila prava.
"Martini", reče on.
Ponovo se oglasi zujanje. U prijemniku se pojavi lokva. Ned opsova u sebi. Još će puno morati da uči.
"Bocu viskija", reče on.
Odmah posle zujanja pojavi se poznata, mrka boca. Ned isproba sadržaj i osmehnu se.
Zakikotavši se, nastavio je da vrši opite. Povećao je zonu prijemnika i pripremio se za svoj najveći opit. Uz bezgranično bogatstvo koje mu je sada stajalo na raspolaganju mogao je da poželi neke stvari o kojima svi inače u potaji snevamo.
Ponovo je uključio materijalizator, duboko udahnuo i rekao: "Devojku."
Kada se zujanje utišalo u prijemniku je stajala jedna ljupka devojka. Bila je naga. Ned nije ništa kazao o odeći. Bila je pegava u licu i imala je kikice. Najviše joj je moglo biti osam godina.
"Pakao", promrmlja Ned Kvin.
Zzzzum.
Vatrogasci su pronašli dva ugljenisana kostura na zgarištu koje se dimilo.

Comments

Popular posts from this blog

INVAZIJA S ALDEBARANA - Inwazja z Aldebarana - Stanislaw Lem

Daleki Kentaur - Far Centaurus - A. E. van Vogt

Daleki Kentaur





Prenuvši se, probudio sam se i pomislio: kako li Renfrew podnosi ovo?
Mora da sam se pokrenuo, jer vec iduci tren tama nazubljena bolom ponovo se sklopi nada mnom. Nisam znao koliko sam dugo ležao u toj razdirucoj nesvjestici. Kad sam se osvijestio, prvo sam osjetio rad pogonskih motora našeg svemirskog broda.
Ovaj put sam se polagano osvješcivao. Ležao sam potpuno nepokretan osjecajuci svu težinu prospavanih godina. Odlucio sam da postupam upravo onako kako je propisao Pelham, prije tako mnogo godina.
Nisam želio ponovo izgubiti svijest.
Ležao sam tako i razmišljao: smiješno je, i malo glupo, što se toliko brinem o Jimu Renfrewu. Ta on ce iz svog stanja uspavanosti izici tek za pedeset godina!
Poceh promatrati osvijetljeni brojcanik sata na stropu. Malo prije pokazivao je 23.12; sada je bilo 23.22. Deset minuta izmedu nepokretnosti i kretanja upravo je prošlo.
Polako, ruka mi kliznu prema rubu ležaja. Klik! Prstom sam pritisnuo prekidac i zaculo se tiho zujanje. Automatski ma…