Skip to main content

LEK - Milutin Zikic


LEK 

Milutin Zikic


Ostvario se napokon prvi kontakt sa vanzemaljcima. Predstavnici stanovnika sa Dargora su na Zemlji. Superrazvijena civilizacija je udostojila ljude svoje posete. Ljudi su u deliriju! Od uspostavljanja kontakta ocekuje se mnogo. Mase, zaposevsi trgove po gradovima, odusevljeno skandiraju: "Dargor, Dargor!" Svuda je prisutno euforicno raspolozenje, izazvano sustetom sa starijom i pametnijom bracom, koja ce pomoci u resavanju sve sile mucnih problema.

Prilikom prvog mesovitog sastanka dargorskih i zemaljskih ucenjaka, Zemljani su postavili niz pitanja, od kojih je jedno posebno istaknuto: "Jedan od nasih najvecih neprijatelja je rak, opaka bolest koja nas sve vise unistava. Mozete li nam reci kako da pobedimo tu bolest?" Dargorsi su odgovorili: "Nije moguce da vam je to mocan neprijatelj! A lek protiv njega je jednostavan! Potrebni su vam ovi sastojci: malo vode sa Nubisa, sitno iseckan rep krilate zmije sa Trixa, zub velikog rogatog psa sa Sirijusa istucan u avanu, seme korsoske psenice-mesozdera i, na kraju, kap dve vase krvi. Za uspeh ovog leka jamce nasi najmocniji vracevi!"

Comments

Popular posts from this blog

INVAZIJA S ALDEBARANA - Inwazja z Aldebarana - Stanislaw Lem

Daleki Kentaur - Far Centaurus - A. E. van Vogt

Daleki Kentaur





Prenuvši se, probudio sam se i pomislio: kako li Renfrew podnosi ovo?
Mora da sam se pokrenuo, jer vec iduci tren tama nazubljena bolom ponovo se sklopi nada mnom. Nisam znao koliko sam dugo ležao u toj razdirucoj nesvjestici. Kad sam se osvijestio, prvo sam osjetio rad pogonskih motora našeg svemirskog broda.
Ovaj put sam se polagano osvješcivao. Ležao sam potpuno nepokretan osjecajuci svu težinu prospavanih godina. Odlucio sam da postupam upravo onako kako je propisao Pelham, prije tako mnogo godina.
Nisam želio ponovo izgubiti svijest.
Ležao sam tako i razmišljao: smiješno je, i malo glupo, što se toliko brinem o Jimu Renfrewu. Ta on ce iz svog stanja uspavanosti izici tek za pedeset godina!
Poceh promatrati osvijetljeni brojcanik sata na stropu. Malo prije pokazivao je 23.12; sada je bilo 23.22. Deset minuta izmedu nepokretnosti i kretanja upravo je prošlo.
Polako, ruka mi kliznu prema rubu ležaja. Klik! Prstom sam pritisnuo prekidac i zaculo se tiho zujanje. Automatski ma…