Skip to main content

PROP'O KONTAKT - Nikola Krstic


PROP'O KONTAKT

Nikola Krstic


Vetar huji nad Romanijom a dva cobanina sviraju u diple. Uto se na nebesima ukaza leteci tanjir.

Prvi coban: - Vidi, bolan, leteci tanjir! Leti 'vamo!

Drugi coban: - Ne osvrci se! I nako nam niko nece vjerovati!

Prvi coban: - Vid' budale, poplasi nam ovce!

Drugi coban: - Vidi se da je pao s Marsa! Otkud on zna kako ih je tesko prikupiti! Valja nam ustajat' s panja!

Prvi coban: - Jest, valja ustajat'!

Iz tanjira iskacu dvojica, tanko, visoki, plavi, to jest mali i zeleni. Prilaze cobanima. Masu pipcima i kracima i nesto govore.

Prvi coban: - KAKvi su ovo, bolan, Marsovci, kad nemaju buljave oci? Sta ovo kazu?

Drugi coban: - Kol'ko znam sa televizije, ovo ti je ingleski. Ko bi njiha razumio?! Probaj der ti s njima, telepatijom.

Prvi coban, poznat u selu kao telepata, se napreze, zeli im dobrodoslicu, pita ih hoce li sira, hoce li rakije. Oni navalili sa engleskim.

Prvi coban: - Oni ne razumiju telepatiju, ja ne kazivam ingleski! Opet prop'o kontakt!

Marsovci se okrecu i ulaze u tanjir. Odletose.

Drugi coban: - Prop'o kontakt! Hajde da prikupimo ovce!

Comments

Popular posts from this blog

INVAZIJA S ALDEBARANA - Inwazja z Aldebarana - Stanislaw Lem

Daleki Kentaur - Far Centaurus - A. E. van Vogt

Daleki Kentaur





Prenuvši se, probudio sam se i pomislio: kako li Renfrew podnosi ovo?
Mora da sam se pokrenuo, jer vec iduci tren tama nazubljena bolom ponovo se sklopi nada mnom. Nisam znao koliko sam dugo ležao u toj razdirucoj nesvjestici. Kad sam se osvijestio, prvo sam osjetio rad pogonskih motora našeg svemirskog broda.
Ovaj put sam se polagano osvješcivao. Ležao sam potpuno nepokretan osjecajuci svu težinu prospavanih godina. Odlucio sam da postupam upravo onako kako je propisao Pelham, prije tako mnogo godina.
Nisam želio ponovo izgubiti svijest.
Ležao sam tako i razmišljao: smiješno je, i malo glupo, što se toliko brinem o Jimu Renfrewu. Ta on ce iz svog stanja uspavanosti izici tek za pedeset godina!
Poceh promatrati osvijetljeni brojcanik sata na stropu. Malo prije pokazivao je 23.12; sada je bilo 23.22. Deset minuta izmedu nepokretnosti i kretanja upravo je prošlo.
Polako, ruka mi kliznu prema rubu ležaja. Klik! Prstom sam pritisnuo prekidac i zaculo se tiho zujanje. Automatski ma…