Skip to main content

Henri Slesar: DOKTOR

Henri Slesar: 

DOKTOR 


Savetnik za zapošljavanje izgubio je svoju profesionalnu mirnoću i postao neprofesionalno razdražljiv. "Mora postojati nešto što vi možete raditi, doktore", reče on, "čovek vašeg obrazovanja. Rat nas nije sve pretvorio u divljake. Ako je išta poraslo onda je to potreba za učiteljima i to za hiljadu puta od dana A."
Dr Megem se zavali u stolicu i uzdahnu. "Ne razumete. Ja nisam običan učitelj; ne postoji više interesovanje za predmet koji najbolje poznajem. Da, ljudi su željni znanja; žele da saznaju kako da se nose sa ovim razorenim svetom koji su nasledili. Zato žele da saznaju kako da postanu zidari, tehničari i konstruktori. Žele da saznaju kako da ponovo sagrade gradove, kako da opet pokrenu mašine, zaleče opekotine od radijacije i nameste polomljene kosti. Žele da saznaju kako da proizvedu veštačke udove za žrtve bombardovanja, kako da obuče slepe da budu samostalni, ludake da urazume, izobličenima da pomognu da ponovo pristojno izgledaju. To su stvari koje žele da nauče. Vi to znate bolje od mene."
"A šta je sa vašom specijalnošću, doktore? Mislite da se ona više ne traži?"
Dr Megem se kratko nasmeja. "Nema potrebe da mislim, ja to znam. Pokušao sam da zainteresujem ljude za nju, ali su mi okrenuli leđa. Dvadeset pet godina obučavao sam učenike kako da razviju savršeno pamćenje. Izdao sam šest knjiga, od kojih su bar dve postale standardni udžbenici na fakultetima. Prve godine posle primirja dao sam oglas za osmonedeljni kurs i primio samo jednu upisnicu. Ali to je moja profesija; to je ono čime se bavim. Kako da svoje životno delo prilagodim ovom novom svetu užasa i smrti?"
Savetnik za zapošljavanje grizao je usnu; pitanje je predstavljalo izazov. Odgovor nije pronašao za vreme razgovora sa dr Megemom. Posmatrao je povijenu priliku kako teškim korakom napušta prostoriju posle obavljenog razgovora i on oseti očajanje zbog ovog neuspeha. Ali te noći, probudivši se iznenada usred jednog poznatog košmara, ležao je budan u svom zaklonu i ponovo razmišljao o dr Megemu. Ujutro je imao odgovor.
Mesec dana kasnije, u vladinim novinama pojavilo se obaveštenje za javnost na koje je odziv bio ogroman.

Dr Hugo Megem
Najavljuje ubrzani osmonedeljni kurs
"Kako zaboraviti"
Upis počinje 9. septembra

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B...

Strahovito oružje - Isaac Asimov

Strahovito oružje Karl Frantor je smatrao da je budućnost veoma tmurna. Iz niskih oblaka neprekidno je padala gusta kiša, niska prljava vegetacija dosadne smeđe boje pružala se u svim smjerovima. Tu i tamo neka ptica poskakuša preletjela bi divlje puštajući tugaljive krike u prolazu. Karl okrete glavu zureći u tanke kupole Aphrodopolisa, najvećega grada na Veneri.  — Uf — promrmlja — čak je i kupola bolja nego ovaj svijet vani. — On pritisnu gumiranu tkaninu svoga kaputa čvršće oko sebe. Bit ću sretan kad se opet vratim na Zemlju. Okrenu se malenom Antilu, Venerijancu. — Kad ćemo stići do ruševina? Nije bilo odgovora i Karl opazi suzu kako se kotrlja niz Venerijančev naborani zeleni obraz. Druga je blistala u velikom oku kao u lemura, mekom, nevjerojatno lijepom oku. Zemljaninov glas omekša. — Oprostite, Antile, nisam želio reći ništa protiv Venere. Antil okrenu svoje zeleno lice prema Karlu. — Nije riječ o tome, prijatelju moj. Dakako, ti nećeš naći nešto čemu bi se div...

Srecko Zitnik - ZEMALJSKA DUSA

ZEMALJSKA DUSA Najvise sam volio setnju uz more. Golicanje predvecernjeg sunca po preplanuloj kozi, skrgutanje valova medju kamenim skriljcima, nista ljepse za mene nije postojalo. Dah maestrala, najugodnijeg vjetra na Zemlji, odagnao je sve moje mucne misli. U ovim divnim trenucima zaboravih i ko sam i sta sam! Prepustio sam se milovanju umornog dana i nadolazece, nestrpljive ljetnje noci. Samo me je ovo more, i ovo iskricavo sunce odrzavalo na zivotu o kojemu sam prije mogao samo sanjeti. Besciljno sam tumarao zaljevima i dokovima presretan, ali moja je sreca bila velika koliko i moja tuga koja bi se pojavljivala uvijek kad je zavrsavao jedan ovakav dan. Ali tada bih se sjetio da me sve ovo opet ceka i sutra , i da cu ponovo uzivati u trenucima zanosa, i tako uvijek iznova, sve dok onim mojim dupeglavcima neke stvari ne postanu jasne. No, moze se desiti da mi ponestane novca za ova moja divna putovanja, ali za dva dana rijesit ce se i moje najvaznije pitanje, pa me to zasad i ne ...