Skip to main content

RAZUM - Milance Markovic


RAZUM 

 Milance Markovic


- Nestrpljivi ste komandante!

- A kako i ne bih bio... Ispod nas su ljudi koji su uspeli da ostvare nuklearnu eksploziju.

- Nasa ekipa ce zacelo uspeti da uspostavi kontakt.

- To je gotovo sigurno. Ove guste sume ukazuju na gustu naseljenost nasih srodnika... Ah,evo signala. Da cujemo izvestaj.

"Spustili smo se uspesno u sumu. Odmah nas je okruzila velika grupa 'nase brace' koja nas posmatra sa grana. Ipak ne previse zainteresovano".

"Saljemo im signale, ali ne odgovaraju. Svakim casom ima ih sve vise i vise".

"Ipak ne odgovaraju iako smo sigurni da nas razumeju. Mozda smatraju sebe superiornim bicima pa ne vide potrebu da sa nama uspostave kontakt".

"Meni je ovo jako sumnjivo. Mnogo ih je po drvecu, skacu, masu repovima i jedu neke duguljaste zute plodove. Mozda zele da nas zadrze dok ne dovuku neko svoje smrtonosno oruzje... Trazim dozvolu za povratak".

- U redu, vratite se.

- Sta sada mislite, komandante?

- Oni su pronasli atomsku bombu, sada verovatno poseduju i mnogo snaznija oruzja. Sve upucuje da imaju visoko razvijen razum, ali takodje i agresivan. Smatracu da je nasa ekspedicija uspela ako se zivi vratimo kuci.

- Da, ipak su to visoko inteligentna bica.
Labels:

Comments

Post a Comment

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B...
96 comments
Read more

Strahovito oružje - Isaac Asimov

Strahovito oružje Karl Frantor je smatrao da je budućnost veoma tmurna. Iz niskih oblaka neprekidno je padala gusta kiša, niska prljava vegetacija dosadne smeđe boje pružala se u svim smjerovima. Tu i tamo neka ptica poskakuša preletjela bi divlje puštajući tugaljive krike u prolazu. Karl okrete glavu zureći u tanke kupole Aphrodopolisa, najvećega grada na Veneri.  — Uf — promrmlja — čak je i kupola bolja nego ovaj svijet vani. — On pritisnu gumiranu tkaninu svoga kaputa čvršće oko sebe. Bit ću sretan kad se opet vratim na Zemlju. Okrenu se malenom Antilu, Venerijancu. — Kad ćemo stići do ruševina? Nije bilo odgovora i Karl opazi suzu kako se kotrlja niz Venerijančev naborani zeleni obraz. Druga je blistala u velikom oku kao u lemura, mekom, nevjerojatno lijepom oku. Zemljaninov glas omekša. — Oprostite, Antile, nisam želio reći ništa protiv Venere. Antil okrenu svoje zeleno lice prema Karlu. — Nije riječ o tome, prijatelju moj. Dakako, ti nećeš naći nešto čemu bi se div...
Post a Comment
Read more

Srecko Zitnik - ZEMALJSKA DUSA

ZEMALJSKA DUSA Najvise sam volio setnju uz more. Golicanje predvecernjeg sunca po preplanuloj kozi, skrgutanje valova medju kamenim skriljcima, nista ljepse za mene nije postojalo. Dah maestrala, najugodnijeg vjetra na Zemlji, odagnao je sve moje mucne misli. U ovim divnim trenucima zaboravih i ko sam i sta sam! Prepustio sam se milovanju umornog dana i nadolazece, nestrpljive ljetnje noci. Samo me je ovo more, i ovo iskricavo sunce odrzavalo na zivotu o kojemu sam prije mogao samo sanjeti. Besciljno sam tumarao zaljevima i dokovima presretan, ali moja je sreca bila velika koliko i moja tuga koja bi se pojavljivala uvijek kad je zavrsavao jedan ovakav dan. Ali tada bih se sjetio da me sve ovo opet ceka i sutra , i da cu ponovo uzivati u trenucima zanosa, i tako uvijek iznova, sve dok onim mojim dupeglavcima neke stvari ne postanu jasne. No, moze se desiti da mi ponestane novca za ova moja divna putovanja, ali za dva dana rijesit ce se i moje najvaznije pitanje, pa me to zasad i ne ...
Post a Comment
Read more