Skip to main content

PREDSKAZANJE - Zivko Prodanovic


PREDSKAZANJE 

Zivko Prodanovic


Ekspedicija Normana Woldera prva je srela druga razumna bica iz svemira. Taj toliko ocekivani prvi susret ostao je zabelezen kao veliko razocarenje. Naime, ugledavsi ih, piloti nepoznatog broda naglo su skrenuli brod s putanjei pobegli najvecom brzinom iako im nije sa zemaljskog broda bila upucena nikakva pretnja. Posle, ekspedicija Olega Petrova jedva da je i opazila strani brod, a taj je vec punom brzinom nestajao u dubinama svemira.

Sta se to desava? Pitanje nije imalo odgovora, jer su i u svim narednim slucajevima neznanci postupili isto: prepoznavsi zemaljski brod, bezali su glavom bez obzira, moglo bi se kazati ludackom brzinom, iako zemaljski brodovi nisu imali oruzje koje bi im moglo nauditi. Uzalud su na svim frkvencijama slate poruke o svojim miroljubivim namerama. Svi pokusaji neslavno su propadali jedan za drugim, a prvi susret ostajao je neostvaren, usprkos sada poznatoj cinjenici da u svemiru ima i drugih razumnih bica. Covekova zelja da ih upozna kao da nije zanimala te nepoznate stvorove.

U medjuvremenu zajednicka ekspedicija Thompson-Ivanov pronasla je planetu na kojoj su po svim pretpostavkama zivela razumna bica. Zemaljska letelica spustila se uz strasnu tutnjavu pored naselja opazenog jos dok su trazili pogodnu lokaciju za prizemljenje.

Kada su usli u naselje, na ulicama nije bilo zive duse. Verovatno ih je uplasila buka prizemljivanja - pomislili su clanovi posade i poceli pretrazivati naselje nadajuci se da ce pronaci nesto sto ce im otkriti izgled njegovih stanovnika.

Sve su zgrade bile napustene. Dogodilo se slicno kao i u susretima sa nepoznatim brodovima. Bio je to poprilicno tezak sok za sve. Mracno raspolozeni usli su u najvecu zgradu naselja. Kad su se privikli na polumracne, velike prostorije, ugledali su zidove oslikane freskama i mozaicima. Bile su naslikane neke ljudske prilike kako mocnim oruzjem unistavaju gradove i sela.

- Sada mi je jasno zasto nas se plase - rece Thompson svom drugu Ivanovu. - Misle da smo mi ti strasni neprijatelji, mozda i sami djavoli. Kakva tragicna zabluda! Ocigledno neka bica vrlo slicna namananose velike nevolje stanovnicima te plenete, a mozda haraju po vecem delu svemira. Zbog toga svi beze pred nama jer ne znaju da je rec o dvema razlicitim civilizacijama. * * *


Dok se posada odmarala, a strucnjaci proucavali napusteno naselje, lingvisti su pokusavali odgonetnuti pismo nepoznatih stanovnika. Nakon desetak dana kompjuteri i ljudska upornost pobedili su nepoznanicu. Pismo je desifrirano, jezik odgonetnut.

Svi su se okupili ispred freske dok je glavni lingvist sricao prevod zapisa: "I doci ce Zemljani koje ce voditi Thompson i Ivanov. I bice mir na pocetku. I rasirice se Zemljani po mnogim svetovima. I tada ce izbiti rat. I nastace patnja i smrt. Proce mnogo vekova pre nego sto Zemljani prestanu ratovati medjusobno i sa svima. Neka nam se smiluje sudbina i ocuva nasu decu od propasti."

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B...

Strahovito oružje - Isaac Asimov

Strahovito oružje Karl Frantor je smatrao da je budućnost veoma tmurna. Iz niskih oblaka neprekidno je padala gusta kiša, niska prljava vegetacija dosadne smeđe boje pružala se u svim smjerovima. Tu i tamo neka ptica poskakuša preletjela bi divlje puštajući tugaljive krike u prolazu. Karl okrete glavu zureći u tanke kupole Aphrodopolisa, najvećega grada na Veneri.  — Uf — promrmlja — čak je i kupola bolja nego ovaj svijet vani. — On pritisnu gumiranu tkaninu svoga kaputa čvršće oko sebe. Bit ću sretan kad se opet vratim na Zemlju. Okrenu se malenom Antilu, Venerijancu. — Kad ćemo stići do ruševina? Nije bilo odgovora i Karl opazi suzu kako se kotrlja niz Venerijančev naborani zeleni obraz. Druga je blistala u velikom oku kao u lemura, mekom, nevjerojatno lijepom oku. Zemljaninov glas omekša. — Oprostite, Antile, nisam želio reći ništa protiv Venere. Antil okrenu svoje zeleno lice prema Karlu. — Nije riječ o tome, prijatelju moj. Dakako, ti nećeš naći nešto čemu bi se div...

Srecko Zitnik - ZEMALJSKA DUSA

ZEMALJSKA DUSA Najvise sam volio setnju uz more. Golicanje predvecernjeg sunca po preplanuloj kozi, skrgutanje valova medju kamenim skriljcima, nista ljepse za mene nije postojalo. Dah maestrala, najugodnijeg vjetra na Zemlji, odagnao je sve moje mucne misli. U ovim divnim trenucima zaboravih i ko sam i sta sam! Prepustio sam se milovanju umornog dana i nadolazece, nestrpljive ljetnje noci. Samo me je ovo more, i ovo iskricavo sunce odrzavalo na zivotu o kojemu sam prije mogao samo sanjeti. Besciljno sam tumarao zaljevima i dokovima presretan, ali moja je sreca bila velika koliko i moja tuga koja bi se pojavljivala uvijek kad je zavrsavao jedan ovakav dan. Ali tada bih se sjetio da me sve ovo opet ceka i sutra , i da cu ponovo uzivati u trenucima zanosa, i tako uvijek iznova, sve dok onim mojim dupeglavcima neke stvari ne postanu jasne. No, moze se desiti da mi ponestane novca za ova moja divna putovanja, ali za dva dana rijesit ce se i moje najvaznije pitanje, pa me to zasad i ne ...