Skip to main content

JABUKA - Miodrag Pepic


JABUKA 

 Miodrag Pepic


- Oce , uzbudjen sam - govorio je drhtavim glasom malisan u krosnji drveta. - Nikako ne mogu da verujem da ce proci ovuda i sesti bas pod ovo drvo.

- Tako pise u prospektu. - I otac je bio pod temperaturom. -Nismo valjda platili tilike pare samo da bi smo ga gledali kako se seta sumom. Lepo su nam zagarantovali da cemo bas mi biti ta olucujuca karika u razvoju covecanstva. Ti i ja...

- A hoce li nas istorija zbog toga spominjati?

-Nece, sine, istorija je kur... ovaj, nepostena prema ljudima koji su joj mnogo davali. A ono sto cemo uraditi prikazace se neukom narodu kao slucajnost. Jedino nas moze spomenuti majka ako posle ovog ne stignemo kuci na rucak.

Uskoro obojica ucutase. Iz sume dopirali su sumovi, suskanje lisca postajalo je sve jace i odjednom se na cistini pojavi ucenjak. Hodo je oprezno, kao da se plasi necega. Ispod miske drzao je nekoliko knjiga. Zagledao je svako drvo, kucao u njega, odmeravao mu visinu i sirinu pogledom. Napokon pridje drvetu na kojem su cucali nasi tajanstveni junaci i rece zadovoljno:

- Hrast, tu je bar sigurno.

Zatim sede i poce da cita.

Decak u krosnji se skameni i gotovo necujno upita oca:

- To je dakle, Newton?

- Jeste, a ti sada hvataj jabuku i cepaj pa da brisemo jer mi ovaj ucenjak deluje dosta zdravo i jako. Ne bih voleo a nas ulovi kako ga gadjamo.

Iz korpe pune rumenih i krupnih jabuka decak uze jednu i zavitla je u pravcu ucenjaka.

Prva jabuka promasi,ali kada fizicar podize glavu da vidi odakle je stigla, druga ga udari posred cela. Udarac je bio jak i on se otkotrlja raskrvavljena cela, a sa stabla se poput majmuna brzo spustise dve prilike i pocese sumanuto da trce. Medjutim, fizicar je bio brzi. Poput munje, iz dzepova izvadi dve kubure i upravi ih u pravcu napadaca. Posle pucnja nista se vise nije culo, samo je decakovo telo malo zadrhtalo pre no sto se konacno smirilo...

Fizicara je na vratima docekala domacica. Kroz prozor je videla krv na Newtonovom celu pa je istrcala usplahitena i zbunjena da ga sto pre previje i smesti u krevet.

- Nista ozbiljno - poce on da joj laze - opet napad jabukama.

- To vam je vec dvadeset treci ovoga meseca - zajeca ona. - Ne biste vise smeli prolaziti kroz sumu.

Dok je kasnije razmisljao o tome da li bi bilo bolje revolveras ili ucenjak, Newtonu pade vrlo jasna i verovatna misao: "To ipak mora biti neka organizacija!"

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B...

Napršnjacima, viljuškama i nadom - Kate Wilhelm

With Thimbles, With Forks and Hope; 1981      Napršnjacima, viljuškama i nadom ...čuvaj se dana Ako Snark Boojumom ti bude! Jer tada Tiho i naglo tebe će nestat Da nikada se ne vratiš već! I tražiše ga napršnjakom, tražiše ga s pažnjom; Uporno ga slijeđahu viljuškama i nadom... Lov na Snarka (The Hunting of the Snark): L. Caroll I S tara seljačka kuća svjetlucala je u kasnopopodnevnom sumraku neobično nalik na neki prizor sa staromodnih božičnih čestitaka. Niski je zimzelen nastavao njen prednji trijem, a staza što se odvajala od kolnog prilaza svijala se je ljupko i otmjeno. Sve je izgledalo čisto, a pogotovo bijela ploča na vratima osvježena kišom što je upravo počela padati. Charlie osjeti ubod nečiste savjesti nad svom tom čistoćom i udobnošću nakon što je većinu dana proveo u New Yorku. On ostavi kola u garaži i ude preko malog bočnog trijema koji je vodio u stražnji dio kuće. Trijem bijaše pravo okupljalište za boce koje je trebalo vratiti u trgovi...

DUHOVI - Vanja Savić

 DUHOVI Sretnu te u hodniku, dok tražiš prekidač za svetlo, a nameštaj i zaboravljena stolica na sredini prostorije čekaju na tvoj unapred planirani pad. Na slučajno saplitanje preko nečije drvene noge i tupi udarac glave o ivicu otvorenih vrata starog, teškog ormara oslonjenog na ubuđale i vlažne zidove kuće u kojoj si proveo detinjstvo. Vrhovima prstiju dodiruješ bolno mesto na temenu i ustaješ, sikćući i uvlačeći vazduh kroz požutele zube nastavljajući potragu za papirom koji dokazuje tvoje nasleđe. ”Pokušao si da nas zaboraviš”, dobacuju ti glasovi u času kada shvataš da svetlosti nema, jer nema ni struje, a više niko, pa čak ni ti koji si uvek spreman na neočekivane situacije, ne držiš sveće po zabačenim fijokama. Ne znam da li te raduje što nisi sam i što ti, dok silaziš trošnim stepeništem ka izlazu, društvo prave svi oni ljudi iz tvoje prošlosti koje si godinama unazad periodično smeštao u nevidljive kontejnere, čekajući đubretare da ih sa prvim jutarnjim časovima ubace...