Skip to main content

JABUKA - Miodrag Pepic


JABUKA 

 Miodrag Pepic


- Oce , uzbudjen sam - govorio je drhtavim glasom malisan u krosnji drveta. - Nikako ne mogu da verujem da ce proci ovuda i sesti bas pod ovo drvo.

- Tako pise u prospektu. - I otac je bio pod temperaturom. -Nismo valjda platili tilike pare samo da bi smo ga gledali kako se seta sumom. Lepo su nam zagarantovali da cemo bas mi biti ta olucujuca karika u razvoju covecanstva. Ti i ja...

- A hoce li nas istorija zbog toga spominjati?

-Nece, sine, istorija je kur... ovaj, nepostena prema ljudima koji su joj mnogo davali. A ono sto cemo uraditi prikazace se neukom narodu kao slucajnost. Jedino nas moze spomenuti majka ako posle ovog ne stignemo kuci na rucak.

Uskoro obojica ucutase. Iz sume dopirali su sumovi, suskanje lisca postajalo je sve jace i odjednom se na cistini pojavi ucenjak. Hodo je oprezno, kao da se plasi necega. Ispod miske drzao je nekoliko knjiga. Zagledao je svako drvo, kucao u njega, odmeravao mu visinu i sirinu pogledom. Napokon pridje drvetu na kojem su cucali nasi tajanstveni junaci i rece zadovoljno:

- Hrast, tu je bar sigurno.

Zatim sede i poce da cita.

Decak u krosnji se skameni i gotovo necujno upita oca:

- To je dakle, Newton?

- Jeste, a ti sada hvataj jabuku i cepaj pa da brisemo jer mi ovaj ucenjak deluje dosta zdravo i jako. Ne bih voleo a nas ulovi kako ga gadjamo.

Iz korpe pune rumenih i krupnih jabuka decak uze jednu i zavitla je u pravcu ucenjaka.

Prva jabuka promasi,ali kada fizicar podize glavu da vidi odakle je stigla, druga ga udari posred cela. Udarac je bio jak i on se otkotrlja raskrvavljena cela, a sa stabla se poput majmuna brzo spustise dve prilike i pocese sumanuto da trce. Medjutim, fizicar je bio brzi. Poput munje, iz dzepova izvadi dve kubure i upravi ih u pravcu napadaca. Posle pucnja nista se vise nije culo, samo je decakovo telo malo zadrhtalo pre no sto se konacno smirilo...

Fizicara je na vratima docekala domacica. Kroz prozor je videla krv na Newtonovom celu pa je istrcala usplahitena i zbunjena da ga sto pre previje i smesti u krevet.

- Nista ozbiljno - poce on da joj laze - opet napad jabukama.

- To vam je vec dvadeset treci ovoga meseca - zajeca ona. - Ne biste vise smeli prolaziti kroz sumu.

Dok je kasnije razmisljao o tome da li bi bilo bolje revolveras ili ucenjak, Newtonu pade vrlo jasna i verovatna misao: "To ipak mora biti neka organizacija!"

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Bari Malzberg: FAZA IV

Bari Malzberg:  FAZA IV Faza I 1. VREME: Nešto zapucketa i u maglini oblika spirohete plima energije pohrli s kraja na kraj, duž sedamnaest svetlosnih godina, a zatim se izli u čisti prostor. Čisti prostor predstavljao je novih dve stotine hiljada svetlosnih godina, a energija, koja je sada postala zgusnuta, strujala je kroz njega kao riba kroz vodu; ubrzavala je, ali je unutra bila neobično statična. VREME: Nešto napade energiju, nekakav kosmički poremećaj ili druga inteligencija, nemoguće je pouzdano reći; energija oseti kako je nešto potiskuje. Ustuknu, a zatim se suprotstavi. Negde u jatu Raka napadač i energija uhvatiše se ukoštac, a njihova borba potrajala je petnaest hiljada godina. Konačno, napadač pade poražen, a energija nastavi svoj put. Inteligencija se povukla. Na nekom potpražnom nivou ona poče da razmišlja. Sistem je kružio oko male zvezde iz klase 'B', gotovo patuljastih razmera, na dalekim rubovima Mlečnog Puta. U okviru normalnog ciklusa lokaln

ZAR I TI, SINE BRUTE? (A kiserlét) - Atila Gere

ZAR I TI, SINE BRUTE? (A kiserlét) Bezvoljno je sjedio u omiljenoj fotelji s novinama u ruci koje nije čitao — misli su mu drugdje bludjele. U mladosti je bio astro-naut, jedan od najhrabrijih. Pustolovina za pustolovinom, nepoznati svjetovi, strane civilizacije... A onda su ga umirovili. Postao je tek jedinka, jednoličnost svakodnevice ništa nije remetilo. Od negdašnjih avantura ostala su samo maglovita sjećanja. Prebrirući po njima, pogled mu slučajno odluta na oglase u novinama što ih je držao u ruci. Jedan mu privuče pažnju: DOSAĐUJETE SE? ŽELITE UZBUĐENJA? HOĆETE PUTOVATI U NEPOZNATE PREDJELE? TU JE PRILIKA! TRAŽIM DOBROVOLJCE ZA ZNANSTVENI POKUS. Javiti se XXV rajon 2568. Svakako se moram javiti — pomisli. Gotovo bez razmišljanja izjuri na ulicu, uhvati prvi lebdeći taksi i izdiktira adresu. Glavom su mu prolazile svakojake misle. O kakvu li je pokusu riječ? Konačno je stigao na određeno mjesto. Trošna zgrada pred kojom se našao, ohladi mu oduševljenje