Skip to main content

Džordž R. R. Martin: BRŽE OD SVETLOSTI





Džordž R. R. Martin: 

BRŽE OD SVETLOSTI


Hipersvemir postoji. U to nema sumnje. To smo i matematički dokazali. Iako još ne možemo znati zakone koji vladaju u hipersvemiru, možemo biti sasvim sigurni da ti zakoni nisu istovetni onima koji vladaju u normalnom svemiru. Ne postoji nikakav razlog zbog koga bi trebalo pretpostaviti da će u hipersvemiru biti na snazi ograničenje brzine svetlosti. Znači, preostaje nam samo da pronađemo način da se prebacimo iz normalnog svemira u hipersvemir, a potom da se vratimo nazad. Dajte mi sredstva da pronađem hiperpogon, a ja ću vama podariti zvezde!

Dr Frederik D. Kanfereli, osnivač zadužbine BOS, istup pred Odborom za tehnološki razvoj pri Svetskom senatu, Ženeva 21. maj 2016.

Svakome je poznato da mrav ne može pomeriti gusenicu.
- Moto zadužbine BOS
Kineri žurno uđe sa debelom fasciklom pod miškom. Bio je to agresivan mladić, kratke, plave kose, čekinjave brade i celishodnog ponašanja. Nije bio sklon okolišenju.
Džeremi Sehter, zamenik direktora zadužbine BOS, posmatrao ga je umornim očima kako seda bez poziva i spušta fasciklu na njegov prenatrpani sto.
"'Bro jutro, Šehtere", reče Kineri kratko. "Drago mi je što sam konačno prodro kroz vašu dvorsku stražu. Znate li da je veoma teško doći do vas?"
Šehter klimnu. "A vi ste veoma uporni", reče on. Zamenik direktora bio je krupan čovek sa naslagama sala, gustim obrvama i kudravom, gustom, sedom kosom.
"Čovek mora da je uporan kada sa vama ima posla, Šehtere. Neću da trošim reči. BOS me voza unaokolo i hoću da znam zašto."
"Voza vas unaokolo?" osmehnu se Šehter. "Ne znam kako to mislite."
"Manimo se tih igara. I vi i ja znamo da sam ja jedan od najboljih prokletih fizičara kakav se još dugo neće pojaviti. Videli ste moje radove o hipersvemiru, ako još uopšte idete ukorak sa svojom strukom. Trebalo bi da vam je jasno da je moj pristup dobar. Najviše sam doprineo ovoj oblasti još od vremena Lopeza. A on je radio pre trideset godina. Na tragu sam hiperpogonske mašine, Šehtere. Svakoj iole upućenoj osobi to je jasno.
Ali potrebna su mi sredstva. Moj univerzitet nije u stanju da podmiri troškove opreme koja mi je potrebna. Stoga sam došao u zadužbinu BOS. Prokletstvo, Šehtere, trebalo bi da ste presrećni što ste primili moju molbu. Umesto toga, godinu dana me držite u neizvesnosti, a zatim odbijate. Ni od koga ne mogu da izvučem objašnjenje. Vi ste stalno na konferencijama, vaši asistenti mi pričaju priče, a Lopez kao da je na stalnom odmoru."
Kineri prekrsti ruke i kruto se zavali u fotelji. Šehter se poigra pritiskačem za hartiju, a zatim uzdahnu. "Ljuti ste, gospodine Kineri", reče on. "Ne isplati se biti ljut."
Kineri se ponovo naže napred. "Imam i zašto da se ljutim. Zadužbina BOS stvorena je kako bi potpomogla što brže pronalaženje hipersvemirskog pogona. Ja sam na pragu da baš to učinim. Pa ipak, vi uopšte ne želite da me saslušate, a da ne govorimo o novcu."
Šahter ponovo uzdahnu. "Vaš rad počiva na nekoliko pogrešnih pretpostavki. Pre svega, zadužbina BOS osnovana je da bi se pronašao način putovanja bržeg od svetlosti. Zvezdani pogon, recimo. Upravo sada ispitujemo druge puteve koji se čine izglednijim. Mi..."
"Poznato mi je sve u vezi s tim drugim putevima", upade Kineri. "Sve su to ćorsokaci. Traćite novac poreznika. Sakloni me Bože pojedinih stvari za koje dajete sredstva! Alisona i njegovih teleportacijskih opita. Klaudije Denijels i njenih gluposti oko VČO motora. Kao i Čangove hipoteze o vremenu-stazisu. Koliko njemu dajete? Ako mene pitate, zadužbinom BOS loše se upravljalo još od Kanferelijeve smrti. Jedini koji je uopšte išao dobrim putem bio je Lopez, a vi ludaci ste ga odvojili od struke i napravili od njega administrativca."
Šehter podiže pogled i osmotri svog gosta. Kinerijevo lice bilo je lagano zajapureno, a usne čvrsto stisnute. "Rečeno mi je da ste bili u poseti senatoru Markamu", izusti zamenik direktora. "Nameravate li ove optužbe i njemu da izložite?"
"Da", reče oštro Kineri. "Sem ako ne dobijem neke odgovore. I uveravam vas da ću se, ako me ti odgovori ne zadovolje, pobrinuti za to da tehnološki odbor u Senatu podrobno ispita poslovanje zadužbine BOS."
Šehter klimnu. "Dobro", reče on. "Pružiću vam vaše odgovore. Kineri, da li ste upoznati s tim kolika je prenaseljenost Zemlje u ovom trenutku?"
Kineri frknu. "Razume se, ja..."
"Ne", reče Šehter. "Ne prelazite olako preko toga. Razmislite. Važno je. Nemamo više slobodnog prostora, Kineri. Ni ovde ni bilo gde na Zemlji. A kolonije na Marsu, Mesecu i Kalistu su tričarije, obojica to znamo. Čovek se našao u ćorsokaku. Zvezde su nam potrebne da bi rasa preživela. Zadužbina BOS predstavlja nadu čovečanstva, a zahvaljujući Kanfereliju javnost poistovećuje zadužbinu sa hipersvemirom."
Kineri nije bio zadovoljan: "Šehtere, dosta besmislica sam se naslušao od vašeg osoblja tokom protekle godine, ne želim da ih slušam i od vas."
Šehter se samo osmehnu. Zatim ustade i odšeta do prozora, kako bi pogledao u nebo prenatrpano kulama megalopolisa koji se prostirao oko njih. "Kineri", reče on, okrenuvši se, "da li ste se ikada zapitali zašto Lopez nije izdvojio sredstva za projekat istraživanja hipersvemira od kada je postao direktor? To je ipak bilo njegovo polje rada."
"Ja..." poče Kineri.
Šehter ga preseče. "Ostavimo to", reče on. "Nije važno. Dajemo sredstva za luckaste teorije jer i one su bolje nego nikakve. Hipersvemir je ćorsokak, Kineri. Održavamo mit u životu zbog javnosti, ali mi znamo istinu."
Kineri napravi grimasu. "Ma, hajde, Šehtere. Bacite pogled na moje radove. Dajte mi sredstva, a ja ću vama hipersvemirsku mašinu u roku od dve godine."
Šehter se okrenu prema njemu. "Siguran sam da biste to i ostvarili", reče on krajnje umornim glasom. "Znate, Konfereli je jednom rekao da ne postoji razlog zašto bi ograničenje brzine svetlosti važilo u hipersvemiru. Bio je u pravu. Ne važi.
Žao mi je, Kineri. Stvarno mi je žao. Ali Lopez nam je dao hiperpogon još pre trideset godina. Tada smo otkrili da najveća brzina u hipersvemiru nije brzina svetlosti.
Manja je od nje, Kineri. Manja."


Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Bari Malzberg: FAZA IV

Bari Malzberg:  FAZA IV Faza I 1. VREME: Nešto zapucketa i u maglini oblika spirohete plima energije pohrli s kraja na kraj, duž sedamnaest svetlosnih godina, a zatim se izli u čisti prostor. Čisti prostor predstavljao je novih dve stotine hiljada svetlosnih godina, a energija, koja je sada postala zgusnuta, strujala je kroz njega kao riba kroz vodu; ubrzavala je, ali je unutra bila neobično statična. VREME: Nešto napade energiju, nekakav kosmički poremećaj ili druga inteligencija, nemoguće je pouzdano reći; energija oseti kako je nešto potiskuje. Ustuknu, a zatim se suprotstavi. Negde u jatu Raka napadač i energija uhvatiše se ukoštac, a njihova borba potrajala je petnaest hiljada godina. Konačno, napadač pade poražen, a energija nastavi svoj put. Inteligencija se povukla. Na nekom potpražnom nivou ona poče da razmišlja. Sistem je kružio oko male zvezde iz klase 'B', gotovo patuljastih razmera, na dalekim rubovima Mlečnog Puta. U okviru normalnog ciklusa lokaln

Planeta fer-pleja - Dimitrije Jovanović

     Planeta fer-pleja  Bio je to već treći zvezđani sistem u kome smo nailazili na istu pojavu. Naime, na planetama, baš pogodnim za čoveka — što se tiče temperatura — svuda smo sretali gorostasno bilje, intenzivno zelene boje, koje je neobično brzo raslo ispuštajući ogromne količine kiseonika. Analize naših uređaja su pokazale da su atmosfere ovih planeta još pre stotinjak zemaljskih godina bile gotovo bez kiseonika a da su obilovale ugljendioksidom. U ovom zvezdanom sistemu smo naišli čak na dve ovakve planete — jedna je nešto toplija a druga nešto hladnija od Zemlje, no ipak dovoljno topla da bi mogla da iznedri život zemaljskog tipa. Ovde nam je sinulo da ona možda i nije namenjena evolucionom početku života već prihvatanju života koji je već daleko odmakao u svom evolucionom razvoju. Na padini jedne ogromne planine ove hladnije planete opazili smo kamenu piramidu čija je belina odudarala od okolnog kamenja. Tačno ispod piramide zjapio je ulaz u pećinu i jednostavno n