Skip to main content

BAJKA O KOMPJUTORU KOJI SE BORIO SA ZMAJEM - Bajka o maszynie cyfrowej, co ze smokiem walczyla - Stanislaw Lem





BAJKA O KOMPJUTERU KOJI SE BORIO SA ZMAJEM

Zmaj







Kralj Poleander Partobon, vladar Kibere, bijaše velik ratnik, a kao pobornik metoda suvremene strategije više od svih ratnih znanosti cijenio je kibernetiku. U njegovom kraljevstvu sve je vrvilo od elektronickih racunala, manjih ili vecih »elektronskih mozgova«. Poleander ih je postavio gdje god je mogao — nipošto ne samo u astronomskim opservatorijima ili u školama nego doslovce posvuda: cak je u rubna kamene na ulicama dao ugraditi »elektronske mozgove« koji su glasno upozoravali pješake neka pripaze da se ne spotaknu, a bilo ih je i na stupovima, na zidovima i drvecu, tako da ih je svatko u bilo koje vrijeme mogao zamoliti da mu pokažu put. Objesio ih je i ispod oblaka da odozgo jave kad pocne padati kiša, razmjestio ih je po planinama i dolinama. Ukratko, na Kiberi se nije mogao naciniti nijedan korak a da se ne naide na »elektronske mozgove«.
Lijepo bijaše na planetu Kibera, jer je kralj propisao ne samo da se sve što je do tada postojalo kiberneticki usavrši nego je zahvaljujuci posebnim zakonima uveo i potpuno nove odnose. U njegovom su se kraljevstvu proizvodile kiber-pcele, (mehanicke pcele), kiber-ose, pa cak i kiber-muhe koje su, kad bi se odviše namnožile, u svoje mreže hvatali kiber-pauci. Postojali su i mehanicki pjevaci, kiber-gusle, i tko zna što sve ne, ali je osim civilnih mehanickih naprava bilo dvostrukio više vojnih, jer kralj bijaše neobicno ratoboran vojskovoda.
U podzemnim odajama svog dvorca imao je izuzetno hrabro strategijsko elektronicko racunalo, raspolagao je jedinicama kiber-mitraljeza, kiber-topova i najraznovrsnijega drugog oružja, a da se i ne govori o prepunim podzemnim skladištima baruta.
Samo jedno ga je zabrinjavalo — bio je zbog toga vrlo nesretan: nije, naime, imao nikakvih protivnika ili neprijatelja, a nikome nije bilo ni na kraj pameti da napadne Poleanderovu državu, cime bi mu, dakako, pružio, priliku da pokaže svoju odvažnost, da istakne svoju strategijsku oštroumnost i da osvjetla svoje ubojito kiber-oružje.
Buduci da je nužno trebao neprijatelje i uljeze, kralj je svojim inženjerima zapovijedio da nacine umjetne. Borio se, dakle, s umjetnim protivnicima i redovito pobjedivao. A bili su to uistinu strašni pohodi i bitke, kojima se stanovništvu stvarala golema šteta. Podanici su gundali kad su im kiber-neprijatelji razarali naselja i uništavali ljetine, kad su ih umjetni uljezi tjerali iz njihovih domova. Usudili su se, dapace, izražavati nezadovoljstvo cak i kad se kralj pojavljivao kao osloboditelj koji je, uništavajuci umjetne neprijatelje, u prah i pepeo pretvarao sve što bi mu se isprijecilo na putu. Žalili su se — nezahvalnici — unatoc tome što je on sve to cinio samo zato da ih oslobodi.
Jednog se dana kralj Poleander zasitio ratnih igara na svom planetu te odlucio posegnuti za zvijezdama. Sanjario je vec o svemirskim ratovima, o svemirskim pohodima i osvajanjima. Njegova je planeta imala veliki Mjesec, koji bijaše potputno pust i nenastanjen. Svojim podanicima kralj odredi visok danak kako bi namaknuo sredstva da na Mjesecu stvori cijele vojske i uredi nova bojna polja.
Podanici su rado placali danak nadajuci se da ih kralj Poleander tada više nece neprestano oslobadati pomocu kiber-topova i da više nece snagu svog oružja iskušavati na njihovim kucama i glavama. A kraljevi su inženjeri uspjeli na Mjesecu stvoriti odlican stroj, koji je proizvodio najrazlicnije vojne jedinice i oružja.
Dakako, kralj je osobno imao provjeriti djelotvornost stroja. Nakon nekoliko lakših zadataka — koje je stroj obavio zadivljujuce brzo — kralj mu telegrafskim putem naredi neka nacini »elektrosalto« (posebno oružje koje bi ispaljivalo munje) želeci se uvjeriti da li je istina da stroj može baš sve, kao što su tvrdili njegovi konstruktori. Pri prijenosu naredbe došlo je, medutim, do male pogreške tako da je stroj primio zapovijed: »Nacini elcktrodrakon (elektro-zmaj)!« Razumije se, stroj je i taj zadatak obavio što je bolje mogao te je umjesto »elektro-salta« izradio »elektro-zmaj«.
Videci kako je stroj vješto obavio prethodne zadatke, kralj nije ni cekao da završi ovaj posljednji nego je krenuo na jedan od svojih uobicajenih ratnih pohoda. Upravo je u jednoj od pokrajina svoga kraljevstva ugušio ustanak kiber-kmetova kad su mu javili da na njegovu planetu s mjeseca dolijecu goleme stijene. Nemalo se iznenadio videci da je velika kamena gromada pala na jedno krilo njegova dvorca i uništila cijelu zbirku kiber-vilenjaka — patuljaka s pojacivacima. Zbog toga je vrlo ljut odmah telegrafirao super-stroju na Mjesecu tražeci vrlo strogim tonom da mu smjesta objasni kako se usuduje ciniti tako nešto. Super-stroj mu, medutim, ne odgovori jer više nije ni postojao; zmaj ga je u meduvremenu progutao do posljednjeg kotacica i pretvorio u svoj vlastiti rep.
Još istog dana kralj je na Mjesec poslao naoružanu ekspediciju. Vodio ju je takoder vrlo hrabar i sposoban stroj, koji je morao uništiti zmaja. Na Mjesecu je, što nitko nije ocekivao, samo jednom bljesnulo i zagrmilo, a istog je trena nestalo cijele ekspedicije; »elektro-zmaj« se, naime, nimalo nije šalio, nego je ratovao punom ozbiljnošcu jasno pokazujuci kakve namjere ima prema kralju i kraljevstvu. Na to je kralj poslao na mjesec svoga najsposobnijeg kiberala (generala) zajedno s nekoliko kibernika (pukovnika), za njima cak i kiberisimusa (feldmaršala). ali nitko od njih ništa nije mogao »elektro-zmaju«; kralj je pomocu teleskopa zdvojan promatrao kako oni jedan po jedan nestaju u raljama strašnog zmaja.
Svakim danom zmaj je sve više rastao, a Mjesec je bivao manji. Jer, neman je od njega odgrizala komad po komad, probavljala i pretvarala u dijelove svoga tijela. Kralj i njegovi podanici ubrzo su shvatili da ce po sve njih biti još lošije kad neman pojede cijeli Mjesec — tada ce bez sumnje doci na planetu i poceli ga jesti zajedno sa stanovnicima.
Kralj se vrlo zabrinuo, ali nije znao izlaz iz nastale situacije. Što da uradi? Nije pomagalo da pošalje nove strojeve, a ne bi bilo dobro ni da osobno ode na Mjesec, jer — plašio se »elektro-zmaja«. Jedne od mnogih probdjevenih noci kralj iznenada zacuje kucanje teleprintera postavljenog u njegovoj ložnici. Bio je to kraljev aparat — sav od zlata i s briljantnom tastaturom — kojim se održavala neprekidna veza s Mjesecom. Kralj priskoci k teleprinteru i procita poruku: »Poleanderu Partobonu, gubi se bestraga jer cu ja — 'elektro-zmaj' — preuzeti tvoje prijestolje cim dodem na planetu!«
Kralj problijedi, strese se od straha i — premda je bio u hermelinskoj spavacici i papucama — potrci u podzemne odaja dvorca u kojima je bilo strategijsko racunalo, stari ali vrlo mudri automat. Dosad kralj nije od njega tražio savjet jer se s njim prepirao zbog nekih vojnih operacija još prije nastanka »elektro-zmaja«. No, sada mu nije bilo do svade — valjalo je spasiti život i prijestolje.
Poleander ukljuci racunalo i tek što se malo zagrijalo povice:
— Moj mozgicu! Moje najbolje racunalo! »Elektro-zmaj« prijeti da ce me istjerati iz moga kraljevstva i oduzeti mi moje prijestolje. Pomozi mi i reci što da radim, kako da ga pobijedim?
— A ne — odgovori racunalo. — Najprije priznaj da imam pravo u svemu oko cega smo se prepirali. Osim toga, želim da me ne zoveš drukcije nego feldmaršal svih racunala, a smiješ me oslovljavati još i sa »Vaše Feromagneticnosti«.
— Dobro, dobro, imenujem te feldmaršalom i obecavam ti sve što želiš. Ali, pomozi mi!
Racunski stroj pocne zujati, škripati, zatim se nakašlja i rece:
— Stvar je jednostavna. Mora se naciniti »elektro-zmaj« snažniji od onoga na Mjesecu. On ce svladati zmaja na Mjesecu, slomiti mu elektricni kostur i tako postici željeni cilj.
— Sjajno! — klikne kralj. — Možeš li razraditi planove tog zmaja?
— Bit ce to superzmaj — odgovori racunski stroj. Mogu ne samo razraditi planove nego naciniti i samog zmaja. Ako se strpiš trenutak, kralju moj, ucinit cu to odmah. — Na racunalu se uistinu pocnu naizmjence paliti mnoge žaruljice, u njemu je sada škripalo i zujalo jace nego prije. Nekoliko minuta poslije toga iz otvora na boku racunala pojavi se svojevrsna golema elektricna užarena pandža.
Opazivši je, kralj krikne:
— Stani, staro racunalo!
— Kako me to oslovljavaš?! Ja sam feldmaršal svih racunala!
— Ah, da — potvrdi kralj. — Vaša Feromagneticnosti, »elektro-zmaj« kojeg upravo stvaraš svladat ce, doduše, onoga na Mjesecu, ali ce sam ostati na njegovome mjestu. Kako da potom uklonim njega?
— Trebat ce naciniti još snažnijega — objasni racunalo.
— O ne! Ne poduzimaj onda radije ništa, molim te. Što imam od toga da se na Mjesecu pojavljuje sve veci i sve opasniji zmaj?! Želim da tamo ne bude nikakvog zmaja!
— Stvar onda postaje znatno drukcija — mirno ce racunalo. — Zašto mi nisi to odmah rekao? Vidiš i sam kako se nelogicno izražavaš. Pricekaj dok razmislim...
Opet se zacu zujanje, pištanje, škripanje, dok nakon nekoliko minuta racunalo ne progovori:
— Treba naciniti anti-Mjesec, na njemu postaviti anti-zmaja i lansirati ga u putanju oko Mjeseca... — Odjednom se zacuje neko pucketanje a kad ono prestane, racunalo nastavi: — ... sažvace i zapjeva: 'Robot sam mali, ne bojim se vode, kad dodem do jarka, zaletim se i — hop — preskocim, tra-la-la, tra- la- la!'
— Što to govoriš? — zacudi se kralj. — Kakve veze ima anti-Mjesec s tom pjesmicom o mladom robotu?
— Kakvog to robota spominješ? — zapita racunalo. — Ah, shvacam; to je zabuna. Cini mi se da u mojoj unutrašnjosti nešto nije u redu; zacijelo je negdje nešto pregorjelo.
Kralj pocne tražili kvar. Nakon dvadesetak minuta otkrije da je jedna elektronska cijev pregorjela; zamijeni je i zapita racunalo što da ucini s anti-Mjesecom.
— Kakvim anti-Mjesecom? — zacudi se racunalo koje je u meduvremenu zaboravilo što je malo prije govorilo. — Ništa ne znam o anti-Mjesecu... Cekaj, da razmislim.
Ono zaškripi, zazuja i nastavi: — Mora se naciniti opca teorija o borbi protiv »elektro-zmajeva«; njena primjena protiv zmaja na Mjesecu bit ce tada djecja igra.
— Postavi mi takvu teoriju, molim te! — zavapi kralj.
— U tu svrhu moram najprije stvoriti više eksperimentalnih »elektro-zmajeva«.
— O ne! Hvala lijepa! — povice kralj. — Onaj jedan zmaj želi mi oteti prijestolje, a što bi tek bilo kad bi ti stvorio mnoštvo nemani?
— Tako misliš? Dobro, onda moramo primijeniti drugu metodu: strategijsku varijantu postupnog približavanja. Podji do teleprintera i javi zmaju da ceš mu ustupiti svoje prijestolje ako obavi tri potpuno jednostavne matematicke operacije...
Kralj pošalje brzojav, a zmaj ubrzo odgovori da prihvaca prijedlog. Na to se kralj žurno vrati k mudrom racunalu.
— Sada mu — rece on — postavi prvi zadatak: neka se podijeli sam sa sobom!
Kralj ga posluša. »Elektro-zmaj« se podijeli sam sa sobom, ali buduci da je u jednom »elektro-zmaju« samo jedan »elektro-zmaj«, to je on i dalje ostao na Mjesecu — ništa se, dakle, nije promijenilo.
— Ah, što si ucinilo! — jadikovao je kralj dok je trcao u podzemne odaje tako brzo da su mu papuce ispadale s nogu.
— Zmaj se podijelio sam sa sobom, ali to nimalo nije pomoglo — on je i dalje na Mjesecu.
— Ne smeta — odgovori racunalo. — Dobro znam što radim; bio je to potez da se on zavara. Javi mu sada neka iz sebe izvadi korijen.
Kralj prenese poruku, a zmaj pocne vaditi korijen. Vadio ga je i vadio, izvijao se, cicao, šištao, pištao i tutnjao kad li se najednom smiri — izvadio je korijen!
Kralj se vrati k racunalu.
— Zmaj je mumljao, cicao, pištao, ali je izvadio korijen te mi i dalje prijeti! — povice još s vrata. — Što sada da uradim. staro ra..., hocu reci: Vaša Feromagneticnosti?
— Sve ce biti u redu — umiri ga racunalo. — Javi mu sada neka oduzima od samog sebe.
Kralj pojuri u ložnicu, pošalje brzojav, a zmaj pocne oduzimati od samog sebe. Najprije si je oduzeo rep, zatim noge, pa trup, a kad je napokon opazio da nešto nije u redu, na trenutak je zastao, ali je oduzimanje bilo uzelo vec toliko maha da se nastavilo samo od sebe. Zmaj si je oduzeo još i glavu, te je na kraju ostala nula, to jest ništa — »elektro-zmaj« više nije postojao!
— Nema više »elektro-zmaja«! Nema više »elektro-zmaja«! — radosno je kliktao kralj žureci u podzemne odaje. — Mnogo ti hvala, staro racunalo, mnogo ti hvala. Dovoljno si radilo, odmaraj se sada. Iskljucit cu te, slažeš li se.

— O ne, dragi moj — odgovori racunski stroj. — Rob je obavio svoj posao i sada neka ode? Htio bi me iskljuciti, a ne oslovljavaš me više ni sa »Vaša Feromagneticnosti«! Oh, to je grozno!... Sada cu se ja pretvoriti u »elektro-zmaja«, dragi moj, istjerat cu te iz tvoga kraljevstva i sam vladati bez sumnje bolje nego što vladaš ti; uostalom ti si me i onako molio za savjet u svakoj važnoj prilici, tako da sam zapravo vladao ja a ne ti...
Istog trena racunalo se zujeci i škripajuci pocne pretvarati u »elektro-zmaja«; iz njegovih bokova vec su izvirivale plamene elektro-pandže kadli kralj bez daha priskoci k njemu i pocne nasumce udarati po njegovim cijevima. Stroj zastenje, u njemu nešto zapucketa, programi se pobrkaju — zadana rijec »elektro-zmaj« promijeni se u »elektro-smola«. Pred kraljevim ocima racunalo se drhcuci stade pretvarati u golemu hrpu smole. Praskalo je i škripalo sve dok se sav elektricitet iz njega nije ispraznio u plavicastim iskricama. Do nogu kralja Poleandera ležala je tada samo još velika lokva smole...
Kralj odahne, navuce svoje papuce koje je izgubio kad je udarao po racunalu i vrati se u svoju ložnicu. Otada se, medutim, vrlo promijenio; nakon zgode koju je doživio nestalo je njegove ratnicke sklonosti kao da ju je otpuhnuo vjetar — do svoje smrti kralj Poleander bavio se samo još civilnom kibernetikom, a vojne se potpuno okanio.
Wiki 

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Napršnjacima, viljuškama i nadom - Kate Wilhelm

With Thimbles, With Forks and Hope; 1981      Napršnjacima, viljuškama i nadom ...čuvaj se dana Ako Snark Boojumom ti bude! Jer tada Tiho i naglo tebe će nestat Da nikada se ne vratiš već! I tražiše ga napršnjakom, tražiše ga s pažnjom; Uporno ga slijeđahu viljuškama i nadom... Lov na Snarka (The Hunting of the Snark): L. Caroll I S tara seljačka kuća svjetlucala je u kasnopopodnevnom sumraku neobično nalik na neki prizor sa staromodnih božičnih čestitaka. Niski je zimzelen nastavao njen prednji trijem, a staza što se odvajala od kolnog prilaza svijala se je ljupko i otmjeno. Sve je izgledalo čisto, a pogotovo bijela ploča na vratima osvježena kišom što je upravo počela padati. Charlie osjeti ubod nečiste savjesti nad svom tom čistoćom i udobnošću nakon što je većinu dana proveo u New Yorku. On ostavi kola u garaži i ude preko malog bočnog trijema koji je vodio u stražnji dio kuće. Trijem bijaše pravo okupljalište za boce koje je trebalo vratiti u trgovinu, novine nam

Bari Malzberg: FAZA IV

Bari Malzberg:  FAZA IV Faza I 1. VREME: Nešto zapucketa i u maglini oblika spirohete plima energije pohrli s kraja na kraj, duž sedamnaest svetlosnih godina, a zatim se izli u čisti prostor. Čisti prostor predstavljao je novih dve stotine hiljada svetlosnih godina, a energija, koja je sada postala zgusnuta, strujala je kroz njega kao riba kroz vodu; ubrzavala je, ali je unutra bila neobično statična. VREME: Nešto napade energiju, nekakav kosmički poremećaj ili druga inteligencija, nemoguće je pouzdano reći; energija oseti kako je nešto potiskuje. Ustuknu, a zatim se suprotstavi. Negde u jatu Raka napadač i energija uhvatiše se ukoštac, a njihova borba potrajala je petnaest hiljada godina. Konačno, napadač pade poražen, a energija nastavi svoj put. Inteligencija se povukla. Na nekom potpražnom nivou ona poče da razmišlja. Sistem je kružio oko male zvezde iz klase 'B', gotovo patuljastih razmera, na dalekim rubovima Mlečnog Puta. U okviru normalnog ciklusa lokaln