Skip to main content

Dragi prijatelju - Dear Pen Pal - A. E. van Vogt





Dragi prijatelju







Dragi prijatelju,
Kada sam primio tvoje prvo pismo, preko interstelarnog dopisnog kluba, moja je prva reakcija bila da na njega uopce ne obratim pažnju. Raspoloženje covjeka koji je posljednjih sedamdeset planetarnih perioda — cini mi se da ih vi nazivate godinama — proveo u zatvoru na Aurigaei, nije raspoloženje koje bi omogucilo ugodno razmjenjivanje pisama. No ipak, život je tako dosadan, da sam napokon odlucio da ti odgovorim.
Tvoj opis Zemlje doista zvuci uzbudljivo i zanimljivo Volio bih bar neko vrijeme proživjeti tamo. U vezi s time imam zanimljiv prijedlog, no necu ti ga iznijeti sada vec nešto kasnije, kad ga malo bolje proucim i razvijem.
Opazit ceš da materijal na kojem ti pišem ovo pismo ima neke neobicne karakteristike. To je visoko osjetljiv metal, vrlo tanak i savitljiv. Priložio sam ti nekoliko listova, kako bi mi na njima odgovorio. Volfram umocen u bilo koju jacu kiselinu ostavlja na njima izvanredno jasne tragove. Neobicno mi je važno da svoja pisma pišeš na ovim listovima. Razlog je taj što su moji prsti isuviše vruci — doslovno je tako — da bi u njima mogao držati vaš papir a da ga ne uništim.
To bi bilo sve za prvi put, više ti necu ništa napisati u ovom pismu. Možda ti nije stalo do dopisivanja s osudenim kriminalcem, tako da sljedeci potez propuštam tebi, pa odluci.
Hvala ti na pismu što si mi ga poslao. Iako nisi znao kamo ce dospjeti, ono je unijelo trenutak radosti u moj sumorni život.
Skander
* * *
Aurigae II
Dragi prijatelju,
Tvoj brz odgovor na moje pismo doista me mnogo razveselio i usrecio.
Žao mi je što tvoj lijecnik smatra da te moje pismo suviše uzbudilo, a isto tako mi je žao ako sam svoje stanje opisao na nacin koji ti je pokvario raspoloženje i ucinio te tužnim. Zahvaljujem ti na mnoštvu pitanja koja si mi postavio, pa cu pokušati da ti na sva i odgovorim.
Kažeš da medunarodni dopisni klub nema nikakva traga da je bilo kakvo pismo poslano na Aurigaeu. Takoder mi pišeš da je, prema njihovim tvrdnjama, temperatura na drugom planetu sistema Aurigae veca od 280 stupnjeva Celzijusa, te da nije poznato da li na tom planetu postoji život. Što se svega toga tice, moram priznati da tvoj klub ima pravo što se tice visoke temperature, po vašim mjerilima, i pisama. Kod nas je, što biste vi rekli, vruca klima. No mi ne pripadamo ugljikovodickim oblicima života, tako da je za nas temperatura od vaših 280 stupnjeva vrlo ugodna.
Moram te zamoliti da mi oprostiš što sam te malo prevario u vezi s nacinom na koji je tvoje pismo stiglo do mene. Nisam te želio možda preplašiti, govoreci ti sve odjednom. Napokon, nisam mogao ocekivati da ceš biti oduševljen što ti pišem.
Radi se o tome da sam znanstvenik, i, zajedno s ostalim pripadnicima svoje vrste, vec nekoliko stotina godina znam da u galaksiji postoje i drugi naseljeni sistemi. Buduci da mi je dopušteno da se u slobodnim trenucima bavim eksperimentiranjem i istraživanjima, pozabavio sam se problemom komuniciranja. Razvio sam nekoliko jednostavnih sistema za ubacivanje u tokove galaktickih komunikacijskih putova, no sve dok nisam razvio nacine kontrole subsvemirskih zraka nisam mogao uhvatiti tvoje pismo (zajedno s nekoliko ostalih, na koja nisam odgovorio) u hladnu komoru.
Koristim hladnu komoru i kao predajni i kao prijemni centar. Kako si bio dovoljno naklonjen prema meni i mojoj molbi, te si se pri pisanju koristio materijalom i postupkom koji sam ti preporucio, bilo mi je mnogo lakše otkriti tvoje pismo izmedu mnoštva pošte koja je stigla u najbližu ispostavu interstelarnog dopisnog kluba.
Pitaš me još i to kako sam naucio tvoj jezik. On je posve jednostavan, a posebno se prilicno jednostavno može nauciti pismo. Nisam s time imao nikakvih problema.
Ako si još zainteresiran, bit cu vrlo sretan da nastavimo naše dopisivanje.
Skander
* * *
Aurigae II
Drugi prijatelju,
Tvoje me oduševljenje doista osvježuje.
Pišeš mi da sam propustio odgovoriti na tvoje pitanje kako namjeravam posjetiti Zemlju. Priznajem ti da sam tom ucinio namjerno, a razlog je taj što moji pokušaji u tom smislu i moji eksperimenti da to postignem još nisu daleko odmakli. Želim da se još neko vrijeme, da tako kažem, strpiš, a onda cu ti moci pružiti više detalja. Imaš pravo kad mi pišeš da ce se bice koje živi na 280 Celzijusovih stupnjeva biti veoma teško slobodno ponašati na Zemlji i miješati se s tamošnjim ljudima. To mi uopce nije bila namjera, iako da možeš biti potpuno miran. No, ostavimo za sada taj problem po strani.
Cijenim tvoju pažljivost kojom prilaziš pitanju mog zatocenja, no tvoje je ustrucavanje sasvim nepotrebno. Obavljao sam neke zabranjene eksperimente na svome tijelu, na nacin koji su proglasili opasnim za opce dobro planeta. Na primjer, jednom sam, izmedu ostalog, spustio svoju tjelesnu temperaturu na svega sedamdeset stupnjeva, tako da sam skratio vrijeme radioaktivnog poluraspada svoje okoline. To je uzrokovalo neocekivani prekid u medusobnom protjecanju energije izmedu stanovnika moga grada, tako da su me zbog toga optužili. Ostalo mi je još tridesetak godina zatoceništva. Bit ce divno kada napustim svoje tijelo i ostavim ga ovdje, a sam krenem na put svemirom... no, kao što rekoh, o tome cemo raspraviti nešto kasnije.
Ne bih rekao da smo mi superiornija vrsta. Mi imamo kvalitete koje vaša vrsta nema. Duže živimo, no ne zbog toga jer smo u tom smjeru ucinili neka velika otkrica, vec zato što je naš organizam uglavnom graden od jednog, nešto trajnijeg, elementa; ne znam kojim ga vi imenom nazivate, no atomska težina mu je 52,9. Naša su znanstvena otkrica od one vrste koju bi u normalnim uvjetima ostvarila bilo koja vrsta naše tjelesne grade.
Cinjenica da možemo raditi s temperaturama koje su tako visoke kao — ne znam sa cime bih to tocno mogao usporediti — bila nam je od velike pomoci pri razvijanju subprostornih energija izuzetne snage, koje, izmedu ostalog, zahtijevaju izuzetno precizna podešavanja. U kasnijim se fazama ta podešavanja mogu obavljati i uz pomoc strojeva, no najvažniji dio posla, razvijanje u pocetnoj fazi, mora biti obavljeno 'rucno' — stavio sam ovu rijec pod navodnike zbog toga jer mi nemamo ruke onako kako ih vi imate.
Uz pismo ti šaljem i jednu fotografsku plocu, dovoljno ohladenu i kemijskim sredstvima obradenu da bi mogla djelovati i u vašoj klimi. Želio bih da mi na njoj pošalješ svoju sliku. Sve što je potrebno da uciniš jest da je postaviš u skladu sa zakonima kretanja svjetlosti — što ce reci, kako svjetlost putuje u pravcu, moraš stati ispred ploce. Kada budeš spreman, samo pomisli »Sad!« i slika ce automatski biti gotova.
Hoceš li mi uciniti to? Ako te zanima, i ja tebi mogu poslati svoju sliku. No, unaprijed te moram upozoriti da ce te moj izgled najvjerojatnije šokirati.
Iskreno tvoj,
Skander
* * *
Aurigae II
Dragi prijatelju,
Da ti samo ukratko odgovorim na tvoje pitanje. Nije potrebno postaviti plocu u foto-aparat. Taj si instrument opisao kao tamnu komoru. Ploca ce napraviti sliku cim pomisliš »Sad!«. Uvjeravam te da ce biti sasvim dovoljno osvijetljena.
Skander
* * *
Aurigae II
Dragi prijatelju,
Kažeš da si u ocekivanju odgovora na svoje posljednje pismo pokazao fotografsku plocu jednom od doktora u bolnci — ne mogu sebi predociti što znace rijeci doktor ili bolnica, no to i nije bitno — a on je taj problem iznio vladinim organima. Problem? Ne razumijem. Mislio sam da mi vodimo ugodnu korespondenciju, privatnu i osobnu.
Bit cu ti zaista zahvalan ako mi pošalješ tu svoju sliku.
Skander
* * *
Aurigae II
Dragi prijatelju,
Uvjeravam te da me nije naljutio tvoj postupak. Samo sam zbunjen i žalim što ti ploca nije vracena. Kako mi je sasvim dobro poznato kakve su vlade, mogu zamisliti da ti ploca nece biti vracena još neko vrijeme. Stoga se osjecam slobodnim da ti pošaljem još jednu plocu.
Ne razumijem zašto su te opomenuli i savjetovali ti da prekineš dopisivanje. Što ocekuju da cu uciniti? Možda misle da cu te pojesti na ovoliku daljinu? Žao mi je, no kisik ne prija mojoj dijeti.
Svakako bih volio da imam tvoju sliku kao uspomenu i podsjetnik na naše prijateljstvo, a ja cu ti poslati svoju cim tvoja stigne meni.
Možeš je zadržati, baciti, ako želiš, ili je dati svojim vlastima — no, u najmanju ruku, znat cu da je razmjena bila poštena.
S najljepšim željama,
Skander
* * *
Aurigae II
Dragi prijatelju,
Tvoje posljednje pismo stiglo je s tolikim zakašnjenjem da sam vec pomislio kako si odlucio da prekineš dopisivanje. Sa žaljenjem sam uocio da svome pismu nisi priložio fotografiju. Iznenadila me i zbunila vijest da si bolestan, no razveselile su me tvoje rijeci da ceš mi poslati sliku cim se budeš osjecao bolje, mada mi nije sasvim jasno što time želiš reci.
No, u svemu je tome najvažnije da si mi se javio, i, naravno, cijenim stav tvoga kluba koji od clanova traži da u pismima ne pišete o odviše pesimisticki obojenim stvarima. Svi mi imamo svoje probleme, za koje, usput budi receno, smatramo da su veci od problema s kojima se sukobljavaju drugi. Evo, ja se nalazim ovdje, u zatvoru, osuden da provedem iducih trideset godina iskljucen iz društva i glavnih životnih tokova. I sama pomisao na to teško pada mom nemirnom duhu, iako znam da me ceka još dug život nakon što izadem odavde, slobodan.
Unatoc tvom prijateljskom pismu, necu moci osjetiti da si potpuno, iznova ostvario kontakt su mnom sve dok mi ne pošalješ svoju sliku.
U ocekivanju, tvoj
Skander
* * *
Aurigae II
Dragi prijatelju,
Tvoja je slika napokon stigla. Kao što si i pretpostavljao, tvoja me slika, odnosno izgled iznenadio. Prema tvojem opisu cinilo mi se da sam uspio zamisliti tvoje tijelo i izgled. To još jednom potvrduje da rijeci nisu u stanju opisati predmet, sve dok ga ne vide oci.
Opazit ceš da sam ti uz pismo priložio svoju sliku, kao što sam i obecao. Zdepast, kao od metala napravljen momak, zar ne, prilicno razlicit od onoga što si ocekivao, nisam li pogodio? Razne vrste s kojima bismo uspostavljali kontakte postajale bi vrlo oprezne kada bi otkrile da smo visoko radioaktivni, da smo u doslovnom smislu rijeci radioaktivna forma života, jedina (za koju se zna) u cijelom svemiru.
Vrlo je teško biti ovako izoliran kao što smo to mi i, kao što sam ti vec pisao, nadam se da cu ipak uspjeti umaci iz ovog nesnosnog zatvora na koji sam osuden, no ne samo iz zatvora vec i iz tijela iz kojeg se obicno ne može pobjeci.
Možda ce te interesirati da cuješ koliko sam daleko otišao u razvijanju ove svoje ideje. Problem koji je u sve ta ukljucen jest izmjena licnosti s nekom drugom osobom. Zapravo, to i nije izmjena u onom smislu u kojem se obicno upotrebljava ta rijec. Neophodno je dobiti »otisak« obje osobe, isto kao i »otisak« njihovih mozgova, misli i tijela. Kako je u ovoj fazi procesa stvar jedino tehnicke prirode, potrebno je jednostavno dobiti kompletne fotografije i izmijeniti ih. Kada kažem kompletne, onda time mislim reci da na njima mora biti zabilježena svaka vibracija.
Iduci je korak provjera jesu li fotografije doista razmijenjene, odnosno, da li svaka strana ima u svojoj blizini kompletnu fotografiju onog drugog. (Vec ti je prekasno, dragi moj prijatelju. Vec sam pustio u pokret subprostorni medutok energije izmedu ploca, tako da ti je vec svejedno i možeš isto tako nastaviti citati kao i dosad.)
Kao što vec rekoh, to nije izmjena licnosti u doslovnom smislu. Originalna licnost svake individue jednostavno je — da tako kažem — izbacena iz svijesti, a zamjenjuje ju slika licnosti s »fotografske« ploce.
Sa sobom ceš ponijeti potpuno sjecanje na svoj prijašnji život na Zemlji, isto kao što cu ja sa sobom ponijeti sjecanje na svoj život na Aurigaci. Istovremeno, zamucena sjecanja tijela u koje smo stigli takoder ce nam stajati na raspolaganju. Naše ce se potisnute licnosti stalno boriti da dodu do svijesti, no nikada nece imati dovoljno snage da u tome uspiju.
Cim osjetim da sam se zasitio Zemlje, izmijenit cu tijelo s pripadnikom neke druge vrste. Za trideset godina, bit cu sretan da ponovo dobijem svoje tijelo, a ti ceš onda moci dobiti tijelo u kojem se tada budem nalazio.
Mislim da ce ovo biti vrlo sretno rješenje za nas obojicu. Ti ceš, izbjegavši svoj kratkotrajni život, nadživjeti sve svoje suvremenike, a uz to ceš doživjeti zanimljivo iskustvo. Priznajem da ja za sebe ocekujem bolji dio u ovoj zamjeni, no, za sada, bilo bi dosta objašnjenja.
Dok stigneš do ovih rijeci, pismo cu vec citati ja a ne ti. No, ako postoji još ijedan svjesni dio tebe, do videnja, za sada, dragi prijatelju. Bilo je ugodno razmjenjivati pisma s tobom. Javljat cu ti se s vremena na vrijeme, obavještavajuci kako stoje stvari sa mojim putom po svemiru.
Skander
* * *
Aurigae II
Dragi prijatelju.
Mnogo ti zahvaljujem što si ubrzao stvari. Dugo sam oklijevao razmišljajuci da li da te pustim da na sebi izvedeš taj trik. Vidiš, vladini su znanstvenici analizirali prirodu i osobine one prve fotografske ploce koju si mi poslao, tako da su mi dopustili da konacnu odluku donesem sam. Odlucio sam da svakako trebaš uspjeti u svojim nastojanjima da me usreciš.
Sada znam da te ne moram žaliti. Tvoj plan da osvojiš Zemlju nikamo te ne bi doveo, no cinjenica da je ta ideja potekla od tebe dopušta mi da prema tebi ne osjecam sažaljenje.
Do ovoga trenutka mora da si vec shvatio da covjek koji od rodenja leži paraliziran, i pati od srcanih mana i napada, ne može ocekivati dugotrajan život.
Sretan sam što ti mogu javiti da tvoj, nekad usamljeni, dragi prijatelj uživa u svom novom tijelu i da se s velikim zadovoljstvom potpisuje imenom na koje ocekuje da ce se ubrzo navici.
S najboljim željama,
Skander


Wiki

Comments

Popular posts from this blog

INVAZIJA S ALDEBARANA - Inwazja z Aldebarana - Stanislaw Lem

Daleki Kentaur - Far Centaurus - A. E. van Vogt

Daleki Kentaur





Prenuvši se, probudio sam se i pomislio: kako li Renfrew podnosi ovo?
Mora da sam se pokrenuo, jer vec iduci tren tama nazubljena bolom ponovo se sklopi nada mnom. Nisam znao koliko sam dugo ležao u toj razdirucoj nesvjestici. Kad sam se osvijestio, prvo sam osjetio rad pogonskih motora našeg svemirskog broda.
Ovaj put sam se polagano osvješcivao. Ležao sam potpuno nepokretan osjecajuci svu težinu prospavanih godina. Odlucio sam da postupam upravo onako kako je propisao Pelham, prije tako mnogo godina.
Nisam želio ponovo izgubiti svijest.
Ležao sam tako i razmišljao: smiješno je, i malo glupo, što se toliko brinem o Jimu Renfrewu. Ta on ce iz svog stanja uspavanosti izici tek za pedeset godina!
Poceh promatrati osvijetljeni brojcanik sata na stropu. Malo prije pokazivao je 23.12; sada je bilo 23.22. Deset minuta izmedu nepokretnosti i kretanja upravo je prošlo.
Polako, ruka mi kliznu prema rubu ležaja. Klik! Prstom sam pritisnuo prekidac i zaculo se tiho zujanje. Automatski ma…