Sf price

Priče iz »Bijelog jelena«  priča prva Tiho, molim! Nabasat ćete na »Bijelog jelena« sasvim neočekivano, u jednoj od onih anonimnih uličica što se spuštaju od Fleet Streeta prema Embankmentu. Ne bi vam pomoglo kad bih vam rekao gdje je: od onih što su krenuli da je nađu malobrojni su i uspjeli u tome. Za prvi tucet posjeta bit će vam potreban vodič; nakon toga će biti dovoljno da zažmirite i slijedite instinkt. No — da budem sasvim iskren — mi i ne želimo novih gostiju, barem ne na našoj večeri. I sad je već prevelika gužva. Neću reći ništa više nego da se mjesto povremeno trese od vibracije novinskih preša i da se kroz prozor prostorije kamo i car ide pješice može vidjeti Temza samo ako čovjek dovoljno istegne vrat. S ulice, krčma k'o krčma — što, uostalom, i jest, pet dana u tjednu. Šank i stolovi su u prizemlju: uobičajeni pejzaž smeđe hrastovine, mlječna stakla, polica s bocama, ručke za točenje piva... ništa posebno. Zaista, jedini ustupak dvadesetom stoljeću jest džubo...

POVRATAK PREDAKA  Arthur C. Clarke Narode Zemlje odbaci svaki strah. Mi dolazimo u miru. Nema mesta neprijateljstvu medju rodjacima. Da, rodjacima, jer mi smo vec bili tu... Lako ce te nas prepoznati kada se budemo sastali za nekoliko sati. Priblizavamo se Suncevom sistemu brzinom koja je gotovo jednaka brzini ove poruke. Vase Sunce je vec najsvetlija zvezda na nebu ispred nas. To je ono isto sunce koje je obasjavalo nase zajednicke pretke pre deset miliona godina. I mi smo ljudi kao i vi, ali dok ste vi zaboravili svoju istoriju, mi smo upamtili nasu. Naselili smo Zemlju u doba vladavine velikih reptila, koji su vec izumirali kada smo dosli. Vas je svet bio tropski planet na kojem smo se osecalivrlo ugodno. Pa ipak, pogresili smo. Mada smo bili gospodari svemira, nismo znali gotovo nista o klimi, evoluciji, genetici... Cetiri miliona leta - zime tada nije bilo - nasa kolonija je cvetala. Iako smo bili prilicno izolirani, buduci da je u to vreme put od jedne zvezde d...

KARANTIN Arthur C. Clarke Sagoreli komadi Zemlje jos su ispunjavali pola neba, kada se pitanje profiltriralo iz Generatora radoznalosti do Centrale. - Zasto je to bilo nuzno? Iako su bili organski, oni su ipak dostigli treci stupanj inteligencije. - Nismo imali izbora, pet predhodnih jedinica ostalo je beznadezno zarazeno kada je stupilo u kontakt. - Zarazeno? Kako? Nekoliko mikrosekundi proteklo je sporo, dok je Centrala prizivala ono malo izbledela secanja koje je procurilo pokraj Cenzorskog ulaza, kada je preopterecenim Vodovima za izvidjanje bilo naredjeno da pristupe samounistenju. - Oni su se suocili s... problemom... koji se do kraja ne moze analizirati u toku vijeka svemira. Iako ukljucuje samo sest operatora, oni su postali sasvim opsjednuti njime. - Kako je to moguce? - Ne znamo; mi to nikada ne smijemo saznati. Ako bi tih sest operatora ikada ponovo bilo nadjeno, to bi bio kraj svih racionalnih racunanja. - Kako se oni mogu prep...

Artur Klark:  BUĐENJE Marlan se dosađivao; bila je to krajnja dosada koju može stvoriti jedino Utopija. Stajao je pred velikim prozorom i gledao dole prema uskovitlanim oblacima koje je pokretao vetar što se dizao u podnožju grada. Ponekad, kroz kakav procep u nabreklom, belom pokrovu, spazio bi načas prizor jezera i šuma, kao i krivudavu traku reke koja je tekla kroz pustu zemlju, gde je on sada tek sasvim retko zalazio. Na razdaljinu od dvadeset milja prema zapadu gornji vrhovi veštačke planine, koje je sunčeva svetlost optočila bojama duge, plovili su povrh oblaka; ta planina bio je Grad Devet, sneno ostrvo što je plutalo studenim pustošima stratosfere. Marlan se zapita koliko ga tamošnjih žitelja, podjednako nezadovoljnih svojim životom, sada posmatra odozgo. Postojao je, razume se, jedan uzmak i mnogi su se opredelili za njega. Ali on je bio tako očigledan, a Marlan je više od svega drugog izbegavao očiglednosti. Osim toga, sve dok i dalje bude prilike da život još ...

Zvijezda Od Vatikana me dijeli tri tisuće godina svjetlosti. Nekad sam smatrao da svemir ne može imati utjecaja na vjeru, kao što sam bio i uvjeren da nebesa samo objavljuju slavu djela Božjega. Sada sam to djelo vidio i moja je vjera bolno uzdrmana. Zurim u raspelo što visi na zidu kabine iznad kompjutora Mark VI i prvi put u životu razmišljam predstavlja li ono išta više od praznog simbola. Još nisam ni s kim o tome razgovarao, no istina se ne može sakriti. Činjenice su ovdje, svatko može pogledati tisuće fotografija i podatke na bezbrojnim kilometrima magnetske trake što ih nosimo na Zemlju. Drugi znanstvenici moći će ih također interpretirati kao i ja, pa čak i lakše od mene, a ja se ne ubrajam u ljude koji iznalaze bilo kakvu izliku da bi mogli manipulirati istinom, po čemu je moj red bio u prošlosti na zlu glasu. Posada je ionako već dovoljno potištena: pitam se kako će primiti ovu konačnu ironiju. Malo je onih koji su barem donekle religiozni, no nitko neće nalaziti uži...

Priče iz »Bijelog jelena« Priča treća:  Kritična masa — Jesam li vam pričao — zapita Harry Purvis skromno — o tome kako sam spriječio evakuaciju južne Engleske? — Nisi — reče Charles Willis — a ako i jesi, ja sam priču prospavao. — No, dobro — nastavio je Harry, kad se oko njega skupilo dovoljno ljudi. — Dogodilo se to prije dvije godne u Centru za istraživanje atomske energije u Clobhamu. Svi ste, dakako, čuli za Centar. Ali mislim da vam nikad nisam spomenuo kako sam i ja tamo kraće vrijeme radio na specijalnom zadatku, o kojemu vam ne smijem ništa reći. — Ovo posljednje je ugodna promjena — nadoveže John Wyndham bez ikakva efekta. — Bijaše vam to jednoga nedjeljnog popodneva — počne Harry. — Lijep dan u kasno proljeće. U »Crnome labudu« (to vam je birtija u kojoj smo se sastajali na čašicu) skupilo se nas šestorica znanstvenika, a prozori bijahu otvoreni tako da smo mogli vidjeti obronke Clobham Hilla, a i dalje, sve do Upchestera, nekih trideseta...

Priča o vaseljeni COVEK JE MERA SVIH STVARI! - blesnuo je slogan na ekranu; a zatim se, preko slova, pojavio cuveni da Vincijev crtez covekove figure postavljene u krug. "Ako ova izreka nije puka tastina, vec u njoj stvarno ima istine", poce komentator, "onda mozemo da iskoristimo coveka kao arsin za merenje Vaseljene. Razume se, posredi je sasvim kratak arsin, te ga stoga uvecajmo hiljadu puta... Zum na kameri se povukao i figura coveka stala je da se smanjuje, da bi na kraju postala jedva vidljiva. Zatim je pocela da se umnozava stotinama puta duz jedne prae linije - osnovice praznog kvadrata. "Ovo je nas covek - nas arsin - ponovljen hiljadu puta. Osnova kvadrata koji vidite iznosi jednu milju. Sada cemo nastaviti da hiljadostruko umnozavamo razmere, sve dok ne stignemo do ruba poznate Vaseljene. A posto cemo napraviti svega nekoliko ovakvih skokova, zapisimo sa strane kao podsetnik svaku novu razmeru do koje budemo dosli. Na donjem delu ekrana pojavio ...

OPSJEDNUTI Sunce je sad bilo tako blizu,da je uragan zracenja potiskivao Swarma u tamnu noc svemira.Uskoro ce doci vrijeme kad se vise nece moci pribliziti;vjetrovi svjetlosti na kojima je Swarm jahao od zvijezde do zvijezde,nisu mogli opstati u okolini ovog divovskog izvora topline i radijacije.Ako ubrzo ne bude nasao neki planet,gdje bi mogao utonuti u mir i sigurnost hladne sjene,morat ce napustiti i ovo sunce,kao sto je to ucinio i sa mnogima ranije. Sest ledenih vanjskih svjetova vec je ispitao i odbacio.Hladnoca na njima iskljucivala je svaku pomisao o organskom zivotu,ili su se tu nalazila bica za koja Swarm nije pokazivao nikakvo zanimanje.Ako je htio prezivjeti, morao je pronaci utociste slicno onome koje je ostavio u svom unistenom dalekom domu.Prije mnogo milijuna godina Swarm je zapoceo svoj put prema zvijezdama odbacen stravicnom eksplozijom sada vec davno mrtvog sunca.Pa ipak,sje canje na izgubljeni zavicaj bilo je jos ostro i jasno - bol koja nikada nece minuti!...