Sf price

PLOČA Rekao je kako se zove. Sjepan Tordinac. To mi je ime zvučalo poznato. Domaće ime. Našijenac. Rekao je da je novinar. Nije sličio na novinara. Nije sličio na bilo kakvog djelatnika. Izgledao je nesposoban za bilo što. Nesposoban da hoda. Nesposoban da govori. Ipak, progovorio je. Podsjetio me. Na moju dugogodišnju bol. – Vaša kćerka Ružica je umrla u dvadesetoj godini od leukemije, a nedugo poslije nje i supruga Josipa, u četrdeset trećoj. Mislite da te tragedije nisu prokletstvo? Poblijedio sam. Pogledao ga. I on je bio blijed. Ja nisam bio stalno blijed. – Ne vjerujem u takve priče – rekao sam po tko zna koji put. – Te smrti su jednostavno sudbina. Idite u bilo koje selo. Ljudi umiru mladi, ginu. Iako njihovi preci nisu skrnavili groblja. Više to nikoga ne čudi. Došlo je takvo vrijeme. – Možda ste u pravu da se niz nesretnih slučajeva, čak i pogibija sina jedinca i snahe jednog od članova Narodnog odbora koji je te, 1946. godine, izdao naređenje o rušenju spomenika, mogu pod...