ZAR I TI, SINE BRUTE? (A kiserlét) - Atila Gere

ZAR I TI,

SINE BRUTE? (A kiserlét)

Bezvoljno je sjedio u omiljenoj fotelji s novinama u ruci koje nije čitao — misli su mu drugdje bludjele. U mladosti je bio astro-naut, jedan od najhrabrijih. Pustolovina za pustolovinom, nepoznati svjetovi, strane civilizacije... A onda su ga umirovili. Postao je tek jedinka, jednoličnost svakodnevice ništa nije remetilo. Od negdašnjih avantura ostala su samo maglovita sjećanja. Prebrirući po njima, pogled mu slučajno odluta na oglase u novinama što ih je držao u ruci. Jedan mu privuče pažnju:



DOSAĐUJETE SE? ŽELITE UZBUĐENJA? HOĆETE PUTOVATI U NEPOZNATE PREDJELE? TU JE PRILIKA! TRAŽIM DOBROVOLJCE ZA ZNANSTVENI POKUS. Javiti se XXV rajon 2568.



Svakako se moram javiti — pomisli. Gotovo bez razmišljanja izjuri na ulicu, uhvati prvi lebdeći taksi i izdiktira adresu. Glavom su mu prolazile svakojake misle. O kakvu li je pokusu riječ?

Konačno je stigao na određeno mjesto. Trošna zgrada pred kojom se našao, ohladi mu oduševljenje. Provjeri adresu. Bila je točna. Nije li to samo neka šala? Zabrinut je stigao do ulaza.

— Uđite — začuje nečiji glas.

Ušao je u polumračnu prostoriju što je nalikovala na sve drugo samo ne na mjesto gdje se obavljaju znanstveni pokusi. Posvuda prašina, različite stvari u neredu nekog slikarskog ateljea. Na sredini divan, a na njemu sjedi sitan čovjek u naočalima.

— Javljate se na oglas, zar ne? — rekao je i pokazao prema stolici. — Sjednite, molim. Ja sam doktor Alan Prise. Na pragu sam otkrića stoljeća i s vašom pomoći želio bih prekoračiti taj prag. Uspjelo mi je stvoriti vremenski stroj. Molim vas, ostanite mirni, nisam lud.

— Ali to ne može biti...

— Uložio sam trideset godina rada u stroj. Princip njegova djelovanja neću vam tumačiti, jer ionako nećete ništa razumjeti. Bitan je rezultat: osobu koja sada živi mogu »projicirati« u prošlost i ona se pretvara u tijelo neke osobe koja je tada živjela. Vi biste bili moj prvi »putnik«. Unaprijed vas moram upozoriti na opasnost pokusa jer stroj još nije usavršen.

Nije mu mnogo vjerovao. Tek poslije duga nagovaranja pristao je na pokus.

— Neka cilj našeg putovanja bude stari Rim — rekao je dr Prise i smjestio »kunića« u nekakvu malu kabinu. Na glavu mu je stavio gomilu elektroda i pokrenuo neki uređaj što nije nalikovao ni na što.

Bivšeg astronauta obuze čudna osamljenost. Za koji tren izgubi svijest...

... Našao se u nekoj prostranoj dvorani. Oko njega u dugim bijelim togama rimski senatori. Jedan od njih ščepa ga za odjeću i u tom trenu osjeti snažan ubod u leđa.

— Ali to je nasilje — poviknu.

Pokuša ustuknuti, ali su ga sa svih strana okružili bodeži. Pokuša se braniti i vikati u pomoć, ali ništa nije mogao učiniti. Dok mu je tekla krv iz rana od bodeža, jedino je mogao izustiti:

— Zar i ti, sine, Brute?

Na te riječi lice dra Prisea oblije se zadovoljstvom.