Skip to main content

Rodžer Zelazni: KORIDA


Rodžer Zelazni: 

KORIDA


Probudilo ga je ultrazvučno zavijanje. Bilo je to nešto što je nanosilo bol njegovim bubnim opnama iako nije prelazilo prag čujnosti.
On se u tami s mukom podiže na noge.
Nekoliko puta udario je o zidove. Nejasno je shvatao da su mu ruke ranjave kao da su bile izbodene mnogobrojnim iglama.
Taj zvuk ga je izluđivao...
Pobeći! Mora otići odatle!
Tanušni trag svetlosti pojavi se s njegove leve strane. On se okrenu i potrča ka tom tragu koji stade da prerasta u otvor. On pojuri kroz njega i zaustavi se, žmirkajući zaslepljen bleštavilom. Bio je nag, znojio se. Um mu je bio zamagljen i ispunjen odlomcima snova. On začu poklič verovatno gomile i zažmirka zaslepljen sjajem.
Na izvesnoj udaljenosti ispred njega stajala je jedna tamna prilika uznoseći se. Obuzet besom on pojuri ka njoj iako mu nije bilo sasvim jasno zašto. Bosim nogama dodirivao je topli pesak, ali nije obraćao pažnju na bol dok je jurio u napad. Jedan delić njegove svesti uobliči pitanje 'zašto?' ali on ga prenebreže.
Zatim se zaustavi.
Pred njim je stajala naga žena, mašući, pozivajući. On potom iznenada oseti plimu vatre u slabinama. Okrenu se malo ulevo i uputi se prema njoj.
Ona se graciozno izmače.
On poveća brzinu. Ali kada je trebalo da je zagrli oseti plimu vatre u desnom ramenu, a žene nestade. On se zagleda u rame, aluminijumsku šipku koja je virila iz njega i krv koja mu se slivala niz ruku. Ponovo se začu poklič.
...I ona se ponovo pojavi.
Pojurio je za njom još jednom, a u levom ramenu mi se usled toga zapališe iznenadne vatre. Ona beše nestala, a on je stajao tresući se i znojeći se, žmirkajući zaslepljen sjajem.
"To je trik", zaključi on. "Nemoj prihvatiti igru!"
Ona se ponovo pojavi, ali on je stajao kao ukopan, ne obraćajući pažnju na nju. Bio je sav u vatri, ali odbijao je da se pokrene, upinjući se da razbistri um. Tamna prilika pojavi se još jednom, visoka otprilike sedam stopa, sa dva para ruku. Držala je nešto u jednoj šaci. Samo da sevanje nije bilo tako ludačko, možda bi on...
Ali mrzeo je tu tamnu priliku i ponovo ju je napao. Bol mu ošinu bok. Samo trenutak! Samo trenutak!
Ludost! Sve je to ludost! reče u sebi prisećajući se ko je. Ovo je arena, a ja sam čovek, a ta tamna prilika to nije. Nešto ovde nije u redu.
On pade na šake i kolena, dobijajući na vremenu. Dok je bio u tom položaju on prikupi dve pune šake peska. Ponovo uslediše probadanja... električna i bolna. Nije obraćao pažnju na njih sve dok je bio u stanju da ih podnosi, a zatim ustade.
Tamna prilika mahnu prema njemu nečim što kod njega izazva osećanje mržnje. On pojuri kao tane i zaustavi se kod te stvari. Sada je znao da je u pitanju igra. Zvao se Majkl Kasidi. Bio je advokat. Iz Njujorka. Iz firme Džonson, Vims, Dogerti i Kasidi. Zaustavio ga je neki čovek, tražeći vatre. Na uglu jedne ulice. Kasno jedne noći. Toga se sećao.
On baci pesak prema glavi stvorenja. Ono se istog časa saže, a ruke podiže prema nečem što mu je moglo biti lice. Zaškrgutavši zubima, on istrgnu aluminijumsku šipku iz ramena i zari njen zašiljeni kraj posred stvorenja. Nešto ga dodirnu sa stražnje strane vrata, nastupi tama i on dugo ostade mirno da leži. Kada je ponovo bio u stanju da se pokrene, ugledao je tamnu priliku i pokušao da je ščepa. Promašio ju je, a duž leđa je osetio bol i nešto mokro.
Kada je još jednom ustao, on zaurla: "Ne možete ovako sa mnom! Ja sam čovek! Nisam bik!"
Začu se pljesak.
Šest puta je nasrtao na tu tamnu stvar pokušavajući da je zgrabi, ščepa, satre. Ali svaki put je sam bio satrt.
Zatim je zastao, dahćući i boreći se za vazduh; bolela su ga ramena, leđa, a kada mu se um na trenutak razbistrio, on reče: "Ti si Bog, zar ne? A ovo je neka tvoja igra..."
Stvorenje mu nije odgovorilo i on nasrnu. Zaustavio se u mestu, spustio se na jedno koleno i bacio mu se u noge. Osetio je užasan, ljut bol u boku dok je tamnu priliku obarao na zemlju. Dvaput ju je udario pesnicama, a tada mu bol prodre i u prsa i on oseti kako obamire.
"Ili ipak nisi?" upita on otežanih. "Ne nisi... Gde sam ja?"
Poslednje čega se sećao bilo je da mu nešto odseca uši.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Bari Malzberg: FAZA IV

Bari Malzberg:  FAZA IV Faza I 1. VREME: Nešto zapucketa i u maglini oblika spirohete plima energije pohrli s kraja na kraj, duž sedamnaest svetlosnih godina, a zatim se izli u čisti prostor. Čisti prostor predstavljao je novih dve stotine hiljada svetlosnih godina, a energija, koja je sada postala zgusnuta, strujala je kroz njega kao riba kroz vodu; ubrzavala je, ali je unutra bila neobično statična. VREME: Nešto napade energiju, nekakav kosmički poremećaj ili druga inteligencija, nemoguće je pouzdano reći; energija oseti kako je nešto potiskuje. Ustuknu, a zatim se suprotstavi. Negde u jatu Raka napadač i energija uhvatiše se ukoštac, a njihova borba potrajala je petnaest hiljada godina. Konačno, napadač pade poražen, a energija nastavi svoj put. Inteligencija se povukla. Na nekom potpražnom nivou ona poče da razmišlja. Sistem je kružio oko male zvezde iz klase 'B', gotovo patuljastih razmera, na dalekim rubovima Mlečnog Puta. U okviru normalnog ciklusa lokaln

Planeta fer-pleja - Dimitrije Jovanović

     Planeta fer-pleja  Bio je to već treći zvezđani sistem u kome smo nailazili na istu pojavu. Naime, na planetama, baš pogodnim za čoveka — što se tiče temperatura — svuda smo sretali gorostasno bilje, intenzivno zelene boje, koje je neobično brzo raslo ispuštajući ogromne količine kiseonika. Analize naših uređaja su pokazale da su atmosfere ovih planeta još pre stotinjak zemaljskih godina bile gotovo bez kiseonika a da su obilovale ugljendioksidom. U ovom zvezdanom sistemu smo naišli čak na dve ovakve planete — jedna je nešto toplija a druga nešto hladnija od Zemlje, no ipak dovoljno topla da bi mogla da iznedri život zemaljskog tipa. Ovde nam je sinulo da ona možda i nije namenjena evolucionom početku života već prihvatanju života koji je već daleko odmakao u svom evolucionom razvoju. Na padini jedne ogromne planine ove hladnije planete opazili smo kamenu piramidu čija je belina odudarala od okolnog kamenja. Tačno ispod piramide zjapio je ulaz u pećinu i jednostavno n