Skip to main content

SPECIJALNI PROGRAM - G. Lente


SPECIJALNI PROGRAM



Kompjuterski ekran je nekoliko puta zasvetleo, uz zvucni signal koji je znacio samo jedno: INTERVENCIJU!

"Izgleda da smo veceras mi na programu" rekao je Dorsi.

"Treci put u poslednjih mesec dana" rekla je Karla "Postacemo zvezde ako ovako nastavimo."

Sacekali su nekoliko sekundi, a onda im je kompjuter saopstio sledece: 'Avenija Parkinson 70855, sprat III, apartman 3-B, sifra korisnika stana 7-205-4200094, clanova 6, treca prijava ove godine, mogucna upotreba nasilja, u toku 7-18, pozeljna hitna intervencija, ukljucenje za minut i 30 sekundi, mreza CITY-TV, rezija Goldi Braun, saradnja 100... Datum: 12.7.2111. godine, 20.35 casova! Ocekivana gledanost - 1.6 miliona! Srecno!'

"Ljubazno od elektronskog kolege" rece Dorsi. "Uvek nam pozeli srecu."

"Sifra 7-205-4200094... Opet Bili Kulman i njegova drazesna vestica! Zar nismo bili vec na toj adresi proslog meseca?" upita Karla.

"Jesmo ali tada je bilo samo 5-75, a ne 7-18" rece Dorsi. Ovako sifrirano izgleda da se Bili sprema da ucmeka rospiju."

"Jadna deca" rece Karla "Prosli put su vriskanjem prekinuli svadju roditelja."

"Bili Kulman je budala!" rece Dorsi "Cetvoro dece i histericna zena! Kome to treba?"

"Sigurno ne policajcima kao sto smo ti i ja" osmehnu se Karla.

Automatsko vozilo ih je nosilo ka naznacenoj adresi.

"Mogu samo da zamislim kako se nasladjuju susedi" rece Karla "Sada su vec sigurno obavesteni da ce direktni prenos poceti za nekoliko sekundi i zauzimaju svoja mesta pred prokletim televizorima."

"Zar ti jos razmisljas o tome? Meni je sasvim svejedno sta se desava i ko to gleda" rece Dorsi "Moj posao je da ucinim ono sto rezija od mene zahteva i nista drugo. Za to smo placeni."

"Henriku su proslog meseca naredili da puca u neke obijace automata sa slatkisima" rekla je Karla "I, ubili su tri klinca! Ni jedan nije bio stariji od cetrnaest godina!"

"Pa sta?" rekao je Dorsi i mahnuo rukom gotovo nervozno, jer ih je obavestio da je prenos poceo.

Milion i sest stotina hiljada ljudi je zurilo u ekrane televizora. Specijalni program je poceo i sve drugo je bilo prekinuto. Gledaoci su voleli policijske intervencije - mogli su da vide krv i znoj i suze bez sminke i glume. Od kako su pocetkom veka uvedeni ti programi kriminal se smanjio za vise od 80 odsto.

"Povezite kamere 2 i 3!" naredio je glas nevidljive i daleke rezije CITY-TV, na sta su Dorsi i Karla stavili slemove sa ugradjenim kamerama.

Vise nisu smeli da vode razgovore privatne prirode i Karla vise nije smela da govori kako joj se sve to gadi. Bila je policajac i morala je da postupa po naredjenju centralnog kompjutera.

"Prilazimo objektu" obavestio je Dorsi gledaliste "U toku je porodicna svadja, ali je moguce da se u njoj koristi hladno oruzje."

"Naoruzajte se!" naredio je neko iz rezije.

Dorsi i Karla su izvukli svoje energetske pistolje, drzeci ih, po propisu, uzdignute, kako bi bili uocljivi.

"Penjemo se liftom u naznaceni deo objekta" - referisao je Dorsi.

"Ako primetite bilo kakvo oruzje u rukama osumnjcenih postupite po sifri 6!" naredili su iz rezije.

"Budu li osumnjiceni agresivni pokusacemo da ih primirimo pretnjama da odustanu od nasilnih namera" preveo je Dorsi to, kako bi bilo razumljivo svima onima koji su gledali prenos intervencije.

Iz stana je dopirala buka. Dorsi nije smeo da se nasmeje, mada mu je uvek bilo smesno kada je morao da intervenise u porodicnim prepirkama, ma koliko one bile ozbiljne.

"Provalite vrata bez najave!" naredili su iz rezije i Dorsi i Karla su to ucinili.

Bili Kulman i njegova zena su se naglo okrenuli prema vratima - neko, u dalekoj i nevidljivoj reziji verovatno je mogao biti zadovoljan zapanjenim izrazom njihovih lica.

"Gubite se!" dreknuo je Bili Kulman "Ovo nije stvar za..." Prekinuo je dreku kada je video pistolje u rukama Dorsija i Karle.

"Ima tupi predmet u ruci" rekao je neko iz rezije "Pucajte u noge posle opomene!"

"Baci to iz ruku!" naredio je Dorsi Biliju Kulmanu.

"Koje?" unezvereno je upitao covek i rasirio ruke.

Tada su zavristala deca, a gospodja Kulman je opsovala nesto sto su u reziji jedva stigli da pokriju neutralnim zvukom.

"Pucajte u noge!" naredila je rezija.

Dorsi je oklevao tek toliko da pruzi Karli dovoljno vremena da reaguje... A ona je reagovala zapanjujuce!

"Sta se dogadja sa kamerom 3?" upitala je rezija "Kamera 2 neka pokaze lica dece!"

Onda je Karla strgla i Dorsiju kacigu sa glave.

"Jeste li normalni?" urlikao je neko iz rezije.

"Zaista je dosta!" ponovila je Karla i okrenula se Biliju "Gospodine Kulman, preporucujem vam da angazujete advokata i tuzite policiju zbog narusavanja privatnosti. Imate stoprocentno pravo da u svom domu cinite sta vam je volja. I, molim vas... Bacite te smotane novine iz ruku! Neko ce pomisliti da drzite palicu za bejzbol."

Dorsi je cutao sve do patrolnog vozila. Ni tamo nije imao nista da kaze. Samo je gledao u ekran kompjutera, koji je ispisivao: 'Patrolno vozilo 106, automatska suspenzija, uz ozboljnu najavu procesa zbog narusavanja subordinacije i sprecavanja televizijske mreze u radu..."

"Ufff!" uzdahnuo je nezadovoljno Dorsi "A nadao sam se unapredjenju iduceg meseca."

"Meni ce dovoljno unapredjenje biti ako me otpuste iz policije" uzdahnula je i Karla, ali ni najmanje nezadovljno.

Comments

Popular posts from this blog

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B

Bari Malzberg: FAZA IV

Bari Malzberg:  FAZA IV Faza I 1. VREME: Nešto zapucketa i u maglini oblika spirohete plima energije pohrli s kraja na kraj, duž sedamnaest svetlosnih godina, a zatim se izli u čisti prostor. Čisti prostor predstavljao je novih dve stotine hiljada svetlosnih godina, a energija, koja je sada postala zgusnuta, strujala je kroz njega kao riba kroz vodu; ubrzavala je, ali je unutra bila neobično statična. VREME: Nešto napade energiju, nekakav kosmički poremećaj ili druga inteligencija, nemoguće je pouzdano reći; energija oseti kako je nešto potiskuje. Ustuknu, a zatim se suprotstavi. Negde u jatu Raka napadač i energija uhvatiše se ukoštac, a njihova borba potrajala je petnaest hiljada godina. Konačno, napadač pade poražen, a energija nastavi svoj put. Inteligencija se povukla. Na nekom potpražnom nivou ona poče da razmišlja. Sistem je kružio oko male zvezde iz klase 'B', gotovo patuljastih razmera, na dalekim rubovima Mlečnog Puta. U okviru normalnog ciklusa lokaln

ZAR I TI, SINE BRUTE? (A kiserlét) - Atila Gere

ZAR I TI, SINE BRUTE? (A kiserlét) Bezvoljno je sjedio u omiljenoj fotelji s novinama u ruci koje nije čitao — misli su mu drugdje bludjele. U mladosti je bio astro-naut, jedan od najhrabrijih. Pustolovina za pustolovinom, nepoznati svjetovi, strane civilizacije... A onda su ga umirovili. Postao je tek jedinka, jednoličnost svakodnevice ništa nije remetilo. Od negdašnjih avantura ostala su samo maglovita sjećanja. Prebrirući po njima, pogled mu slučajno odluta na oglase u novinama što ih je držao u ruci. Jedan mu privuče pažnju: DOSAĐUJETE SE? ŽELITE UZBUĐENJA? HOĆETE PUTOVATI U NEPOZNATE PREDJELE? TU JE PRILIKA! TRAŽIM DOBROVOLJCE ZA ZNANSTVENI POKUS. Javiti se XXV rajon 2568. Svakako se moram javiti — pomisli. Gotovo bez razmišljanja izjuri na ulicu, uhvati prvi lebdeći taksi i izdiktira adresu. Glavom su mu prolazile svakojake misle. O kakvu li je pokusu riječ? Konačno je stigao na određeno mjesto. Trošna zgrada pred kojom se našao, ohladi mu oduševljenje