NE MOGU GA PREVARITI

Daleko od grada spustio se leteci tanjir u blizini benzinske pumpe Jugopetrola. Svemirci odmah krenu prema njoj ugledavsi radnika na pumpi.

- Mi smo odozgo! - bez uvoda izjavi jedan svemirac.

- Da! - useprtlji se covek, obrise ruke misleci da ima posla sa nekim od sefova. - Inspekcija, ili ce cena ponovo skociti? - upita.

- Ti nam ne verujes? - opet ce svemirac. - Gledaj!

Svemirac dohvati nekakav cudni predmet koji usmeri prema pumpi. Brojcanik za cenu >>supera<< podivlja zaustavivsi se na deset para.

- Ha, mangupi jedni - prasnu covek. - Mene mislite preveslati? Gubite se! Nasi odozgo mogu stvoriti slican uredjaj, ali taj cenu >>supera<< moze samo podici, nikako spustiti.

Comments

Je li rod nužan? - Is Gender Necessary?; 1974 - Ursula LeGuin

Je li rod nužan? S redinom šezdesetih godina ženski se pokret ponovo stao kretati nakon svog pedesetogodišnjeg zastoja. Bilo je to snažno i silovito okupljanje. Osjetila sam ga, ali nisam tada još znala kolika je ta njegova silina. Jednostavno sam mislila da nešto nije u redu sa mnom. Smatrala sam se feministkinjom; nije mi bilo jasno kako možete biti žena koja misli svojom glavom, a ne biti istovremeno i feministkinja. Ali nikada nisam koraknula ni korak dalje s tla što su ga za nas osvojile Emmeline Pankhurst i Virginia Woolf. Tamo negdje oko 1967. počela sam osjećati određenu nelagodu, potrebu da napravim korak dalje, možda, sama od sebe. Počela sam osjećati potrebu da odredim pobliže i da razumijem značenje spolnosti i značenja roda, i to u svom životu i u našem društvu. Mnogo toga bijaše se skupilo u podsvjesnom jednako onom mojem kao i u zajedničkom — onoga što je trebalo iznijeti u svjesno ili će postati destruktivno. Bila je to ona ista potreba, mislim, koja je navela B...

Strahovito oružje - Isaac Asimov

Strahovito oružje Karl Frantor je smatrao da je budućnost veoma tmurna. Iz niskih oblaka neprekidno je padala gusta kiša, niska prljava vegetacija dosadne smeđe boje pružala se u svim smjerovima. Tu i tamo neka ptica poskakuša preletjela bi divlje puštajući tugaljive krike u prolazu. Karl okrete glavu zureći u tanke kupole Aphrodopolisa, najvećega grada na Veneri. — Uf — promrmlja — čak je i kupola bolja nego ovaj svijet vani. — On pritisnu gumiranu tkaninu svoga kaputa čvršće oko sebe. Bit ću sretan kad se opet vratim na Zemlju. Okrenu se malenom Antilu, Venerijancu. — Kad ćemo stići do ruševina? Nije bilo odgovora i Karl opazi suzu kako se kotrlja niz Venerijančev naborani zeleni obraz. Druga je blistala u velikom oku kao u lemura, mekom, nevjerojatno lijepom oku. Zemljaninov glas omekša. — Oprostite, Antile, nisam želio reći ništa protiv Venere. Antil okrenu svoje zeleno lice prema Karlu. — Nije riječ o tome, prijatelju moj. Dakako, ti nećeš naći nešto čemu bi se div...

Robert Šekli: SAVRŠENA ŽENA

Robert Šekli: SAVRŠENA ŽENA Gospodin Morček probudio se sa kiselim okusom u ustima i smehom koji mu je odzvanjao u ušima. Bio je to smeh Džordža Ovena-Klarka, poslednja stvar koje se sećao sa prijema kod Triad-Morgana. Kakav je to samo prijem bio! Cela Zemlja proslavljala je prelazak u novi vek. Tri hiljaditu godinu! Mir i napredak za sve i sreću u životu... "Koliko si srećan u životu?" upitao je Oven-Klark, lukavo se cereći, već dosta podnapit. "Hoću da kažem, kakav ti je život sa tvojom slatkom ženicom?" To je bilo neprijatno pitanje. Svi su znali da je Oven-Klark bio Primitivista, ali s kojim pravom je ljudima to gurao pod nos? Samo zato što se oženio jednom Primitivnom ženom... "Volim svoju ženu", rekao je Morček srčano. "Ona je neuporedivo bolja i pristupačnija od te gomile neuroza koju ti nazivaš svojom ženom." Ali, razume se, čovek ne može povrediti jednog debelokožnog Primitivistu. Primitivisti vole nedostatke svojih žena ist...

Sf price

Search This Blog